Evo nakon pčelarske sezone na terenu, UO je radio i pripremali se za jesensko zimske aktivnosti, kao što su druženja, edukativna predavanja, edukativne radionice i sve ostalo što pčelari budu htjeli i pokušat ćemo ostvariti cjelokupni plan našeg rada. Raspored predavanja je objavljen na ovoj stranici, a pčelari će dobiti i pismene pozive i obavijesti putem WhotsAppa. Prvi informativni sastanak će se održati 15.10.2025. s početkom u 18.00 u prostorijama koje koristimo, a to je MO Gornja Dubrava, Dravska br. 4. Nadamo se što većem odazivu UO PD " LIPA"

Već početkom zime, a naročito proljetos sve je grmilo od prića o velikim gubicima pčela u regiji pa i šire. U početku se kao nije znao uzrok gubicima pa se je nagađalo. Mediji su također sve to jako dobro popratili pa čak bih rekao i pomalo senzacionalistički kako to i inaće rade. Zatim su krenule neke priće kako je prošlog ljeta bila nezapamćena suša, a to su činjenice. Onda se je netko našao i pustio spin kako je bio veliki nedostatak peludi, e ovo ne drži vodu. Nakon ovakvih puštenih prića svi su počeli to ponavljati kao papagaji. Međutim velika večina je zaboravila da je prvi tretman protiv varoe trebalo napraviti mjesec dana ranije nego prijašnjih godina. Tretmani su napravljeni prekasno i to sa izuzetno lošim i neprovjerenim sredstvima, kao što su oxsalne trake i oxsane krpe i to sa ogromnim količinama te opake kiseline. Upotrijebljeno je i do 70 puta više kiseline nego što se je prije upotrebljavalo npr. nakapavanjem u vrijeme mirovanja pčela i kada u zajednicama nema legla. Tragedija u svemu ovome je to što je večina pčelara dobivala uputstva za primjenu tih sredstava od usta do usta. Zašto nisu prvo to isprobali na malom broju košnica da vide kako će to djelovati? Stručnjaci peru ruke kao Poncije Pilat od svoje odgovornosti i govore o nekakvom CCD-u, X faktoru itd. Zapravo taj CCD ne postoji to je izmišljotina kako bi se prikrio nerad,nered i neznanje, pa i samo logično razmišljanje pčelara. Pokušavam analizirati stvarno stanje i detektirati stvarne činjenice i uzroke takvog pomora. Razmišljajući što i kada je krenulo po zlu i slušajući razne priće dobio sam jasnu sliku mnogih pogrešaka koju su učinili sami pčelari iako nije samo njihova krivnja. Slušao sam puno komentara na ovu temu učenih ljudi, ali njihovi komentari i viđenje ovog zastrašujućeg problema, moram reći da su me razočarali i zaprepastili. Neke izjave su me u najmanju ruku šokirale, a najviše one kada govore o nedostatku peludi u prirodi, zatim citiraju neke kvazi znanstvenike. Gospodo, što niste sami napravili dijagnostiku, a ne kao papagaji ponavljati ono što nije ni blizu istini. Ovo je bilo samo kratko prisjećanje što se je događalo, a dalje ćemo objasniti i reći kako je moguće u ovakvim uvjetima pčelariti bez nekih ozbiljnih gubitaka. Ima stara izreka gdje ima blaga ima i štete, ali zato svaki ozbiljan pčelar mora upotrijebiti sve moguće alate kako bi tu štetu sveo na najmanju moguću mjeru. Ne mogu se nikako složiti da su gubitci do 10 % normalni, po meni je to pretjerano složio bi se da je to negdje od 3-5% sve što bi bilo više je previše.

ŠTO TREBA RADITI KADA NASTUPI BEZPAŠNO RAZDOBLJE

Znamo da u današnjim vremenskim uvjetima, i iznenadnim vremenskim nepogodama imamo veliko vremensko razdoblje bez nektarne paše. Što nam je činiti kada se to dogodi? Kako bi zadržali i potaknuli matice da i dalje polažu jaja, moramo pristupiti poticajnom prihranjivanju. Na koji način ćemo to raditi, to je izbor i odluka svakog pčelara ponaosob. U takvim situacijama je najsigurnija pogača, jer je najmanja mogučnost izazivanja grabeži, ali danas postoje razni načini da se bez straha i prolijevanja sirupa to isto napravi sa šečernim sirupom. Ako nema unosa pet dana, tog trenutka je potrebna intervencija i znak da je to vrijeme kada i kako matice nebi stale sa zalijeganjem, već ćemo ih natjerati da nastave svoju zadaću. Ako radimo ovako sigurno neće nedostajati generacije mladih pčela i sigurno neće nedostajati peludi, jer čim matice polažu jaja pčele će sigurno pronaći pelud i unositi ga u košnicu. Ali niti to nije sve, pčele su sigurno unjele dobre količine peludi dok je bilo obilje u prirodi i čuvaju ga za ono vrijeme kada će biti manje dostupan u prirodi. Još jednom moram naglasiti, ne postoji manje ili više kvalitetan pelud i to je jedna velika izmišljotina, jer pčele ne unose ono što njima ne odgovara. Od kuda čovjeku pravo da odlučuje koji pelud je više ili manje kvalitetan, o tome odlučuju pčele same. Što je više poliflornog peluda to je bolja i raznovrsnija ishrana ličinki i mladih pčela. Kada nastupi sušno razdoblje uzrokovano ekstremnim temperaturama, niskom relativnom valagom zraka, tada pčelar mora reagirati, a ne čekati, jer ako čeka svaki dan je veliko zakašnjenje. Kada se zakasni poticajnim prihranjivanjem ili prihranom za nadopunu zaliha, a tu je mjesec srpanj kada matice počinju zalijegati zimske dugoživuće pčele tada imamo veliki nepovratni problem. Ako se krene sa bilo kakvom prihranom u rujnu tada matice više ne zaliježu zimske dugoživuće pčele, već ponovo zaliježu kratko živuće pčele i evo problem pred samu zimu. Postoje protivnici bilo kakvog prihranjivanja šečerom, u redu, a ja se pitam dali treba razmišljati da nešto nije dobro ili spašavati pčelinje zajednice. Svjestan sam da je šečer nužno zlo, a zašto onda dodaju šečerne pogače i k tome još razne dodatke koji su totalno neprirodni za pčele. Na primjer dodaju mlijeko u prahu, sojino brašno i tko zna koje dodatke s kojima se pčele u prorodi ne susreću. Sada je najnovije pomodarstvo pogače s peludom, a to je totalni promašaj, jer pčele taj pelud jednostavno ne uzimaju već ga izbace kao i sojino brašno. Što je još apsurdnije u te šečerne pogače stavljaju „timol“ ljudi gdje vam je pamet. Treba zapamtiti i to zauvjek, ne postoji nikakva zamjena za pelud, a oni koji to propagiraju i nude kao spas, oni to rade iz neznanja i radi vlastitog profita. Toliko o tim i takvim teorijama što se tiće poticajne prihrane i prihrane za nadopunu zimskih zaliha hrane, jer tu treba prevladati samo zdrava logika i zdrav razum. Moramo shvatiti da je pčela kukac i k tome plemeniti i da ne mora uvijek biti sve dobro za pčele što je dobro za sve sisavce i samog čovjeka.

KADA TREBA KRENUTI SA TRETMANOM PROTIV VAROE

            Od same pojave varoe, pa i dan danas varoa ima velikog upliva na gospodarenje sa pčelama. Od pčelara zahtijeva potpuno novi pristup, k tomu i više znanja, još više vremena a s tim svim povećavaju se i troškovi. Želja svakog pčelara je da ima zdrave i u svakom trenutku primjereno jake pčelinje zajednice, koje će bit spremne proizvesti visoko kvalitetne pčelinje proizvode, bez ikakvih kemijskih ostataka, bolje reći ne opterećene ničim već potpuno čiste.

            Od pojave varoe pčelar je sam višestruko odgovoran za svoje pčele i njihovo zdravstveno stanje. Bez pčelareve pomoći pčelinje zajednice bi brzo oslabile, a zatim i propale. Pčelar mora varou držati pod kontrolom tijekom cijele godine, ali ga još koji put iznenadi, tako da bilo kakva intervencija bude prekasna. Ako se pčelar imalo zaboravi, posljedice toga budu oslabljene zajednice ili u najgorem slučaju njihova propast. U bilo kojem slučaju i bilo što se od ovoga dogodilo za pčelara će biti žalost i gospodarska šteta. U ključnim trenucima pčelar mora biti spreman na intervenciju da li biotehničkim metodama ili nekim drugim dozvoljenim metodama mogao spriječiti preveliki razvoj varoe.

            Svaki pčelar koji imalo drži do svojih pčela mora kontrolirati i samo prirodno opadanje varoe i to je jedan pokazatelj kada mora intervenirati. Ja neću sada nabrajati kako se što radi to je već opisano mnogo puta. Uspješnost uništavanja varoe je ovisna od osposobljenosti pčelara, koji mora pravilno upotrijebiti bilo koje sredstvo za uništavanje varoe, točno po uputama proizvođača. Tko tako radi taj ima uspjeha, a onaj koji to radi stihijski i na pamet, k tome još sa svim mogućim preparatima koji su mu dostupni, takvi niti imaju uspjeha već slabe ili nikakve pčelinje zajednice, a o pčelinjim proizvodima da i ne pričamo. Što nam to govori? Da svaki pčelar mora biti savjestan i odgovoran za svoje pčele i o njemu samome ovisi o uspješnosti tretmana. Uspješnost tretmana mjerimo ocjenjivanjem sredstava kojim smo tretirali, to znači da moramo znati koliko je varoa otpalo ali isto moramo znati koliko ih je još ostalo u pčelinjoj zajednici. Kada se pčelar ovako bude ponašao, tada neće biti većih iznenađenja.

Ponekad je gustoća pčelinjaka je prevelika. Ako pristup akciji tretiranja i njihova izvedba nije približno ista, posljedice mogu biti katastrofalne kao što su: grabež, reinvazija, domino efekt. Ovo se može dogoditi zbog samo jednog  zaboravnog pčelara , koji je zaboravio na varou, a njegov pčelinjak je invadiran, a u istom trenutku invadiran je i susjedni pčelinjak ali i svi pčelinjaci u širem području događa se domino efekt. Kada završi glavna paša, znači da su medišta  prazna pčelar može upotrijebiti različita sredstva za uništavanje varoe. Danas postoje različita sredstva za uništavanje varoe. Svako sredstvo koje pčelar upotrijebi ima svoje posebnosti, mane i efikasnost. Moja preporuka bi bila da se upotrijebi neko od kontaktnih sredstava, zbog jedino i jednog razloga, a to je veliki broj varoa koje se nalaze u poklopljenom leglu. Niti jedno isparavajuće sredstvo se ne može koristiti kao primarni tretman, (mravlja kiselina i timol) jer u to vrijeme su temperature previsoke i tu svaki uspjeh tretmana prestaje. Sa uspješnim tretmanom u ovom vremenu pčelar postavlja temelje za uspješan uzgoj zdravih zimskih pčela. Ako po završetku paše propustimo tretiranje varoe , posljedice mogu biti jako velike. Ne samo, da bude previše oštećenih zimskih pčela, moguće je da u kratkom vremenu više neće biti spasa za cijelu zajednicu pa i pčelinjak. Ako smo redovito i na vrijeme radili tretmane i to kontaktim sredstvima kada je u zajednici bilo leglo u većem opsegu, a to je polovina srpnja i druga polovina rujna. Na redu je još jedno tretiranje, a to je zimsko tretiranje kada u zajednici nema legla. Svaki pčelar koji će se pridržavati reda i odabrati jedno od efikasnih kontaktnih sredstava varou će uništiti 90- 95 % tako da će u zimskom tretmanu biti samo čišćenje, onih varoa koje u proljeće mogu zagorčati život ne samo nama već i našim pčelama. U ovom tekstu nisam spominjao imena preparata za tretiranje, to mora odlučiti svaki pčelar sam. Ali ipak ću se morati osvrnuti na neke preparate koji imaju nebulozna uputstav za primjenu. Na primjer Checke Mite i Bayvarol imaju uputstvo da ih se terba držati u košnici 42 dana. To je totalno krivo, ako znamo da je ciklus poklopljenog legla 12 dana i uzmimo još trutovsko leglo još 4 dana to je ukupno 16 dana, ako u tom periodu sredstvo ne odradi i neće više nikada. Drugo, po mojim istaživanjima Checke Mite uspješno radi 8-10 dana, a nakon toga pčele zatvore kontaktnu površinu propolisom i u tom trenutku je tvar na toj traci poddozirana. Sa Bayvarolom je još gore, on djeluje do 6-tog dana već 7 i 8 dana nema efekta, a to se događa i sa drvenim letvicama kao i onima od furnira. Što nam to govori? Govori nam to da kod Checke Mite moramo tretman ponoviti 10-ti dan, a kod svih ostalih preparata još dva puta svakih sedam dana. Reći će svi to je skupo, da skupo, a dali je skupa pčelinja zajednica kada propadne? Sva isparavajuća sredstva kao što su timol, mravlja kiselina i ostalo mogu se koristiti samo kao pomočna sredstva i to u ono vrijeme kada se nesmiju koristiti kontaktna sredstva radi unosa nektara. Na ta sredstva se ne možemo osloniti kao primarno tretiranje jer iza njih ostaje puno previše varoe u zajednici. Isto tako kada govorimo o oxsalnoj kiselini sa glicerinom isto može poslužiti kao pomočno sredstvo, ali ako se pretjera sa količinom kiseline također pčelinja zajednica propada, jednostavno bude spaljena. Tu također moram spomenutu neka uputstva gdje se govori da takav pripravak može biti u košnici i 6 mjeseci. Hajde se zamislite, da pčelinja zajednica bude 6 mjeseci pod terapijom, pa to ne može izdržati niti jedno živo biće na ovoj planeti. Dalje što se tiće sublimacije oxsalnom kiselinom to je još jedno veliko zlo, jer vi tada ne tretirate oxsalnom kiselinom već mravljom, jer se ona kod visoke temperature pretvara u mravlju kiselinu, vodu i ugljični monoksid. Kada se ohladi opet bude oxsalna koja se zalijepi po saću i u proljeće pčelinja zajednica se ne razvija. Zašto? Vrlo jednostavno, matica svojim zadkom unosi te sitne čestice oxsalne kiseline u stanice saća prilikom polaganja jaja. Kada jaje pukne i bude ličinka ona jednostavno bude spaljena od te kiseline. Da se malo podsjetimo Ph oxsalne je od 0,5-1, nema kiselije tvari na ovom svijetu. Govori se da se oxsalna kiselina nalazi u raznim biljkama i povrću, da  u kojim količinama, u nekim sitnim mikrogamima, ali to nije ista kiselina koju nama prodaju, jer dehidrat oxsalne kiseline je napravljen sintetičkim putem. Prirodna kiselina i ona sintetčka imaju istu kemijsku formulu, ali ne dijeluju isto. Jednostavno pitanje dali je željezo u našem organizmu isto kao i ono za armaturnu mrežu ili sjekiru, naravno da nije. Moram se osvrnuti i na to za što se je oxsalna na veliko koristila, a to je tekstilna industrija, metalurgija i još u nekim industrijama za izbjeljivanje. Danas u Europi gotovo da i ne postoji tekstilna industrija kao niti metalurgija, ali ta se kiselina proizvodi i dalje i treba ju negdje prodati, lobiji rade svoje preko raznih reklama. A i mediji rade svoje, a najpovodljivija skupina ljudi su upravo pčelari. Znaći samo profit... Možda je sve ovo previše iskreno, da ali je ipak čista istina. Po mojem iskustvu i uvjerenju treba izbjegavati kiseline u najširem krugu, jer su ih lobiji proglasili kao ekološka sredstva, a takozvana ekološka proizvodnja ne postoji već je i to velika prevara i prodavanje magle. Citat: oxalna kiselina (franc. oxalique, prema grč. ὀξαλίς: kiseliš), etan-dikarboksilna kiselina, HOOC-COOH, najjednostavnija dikarboksilna kiselina, obično dihidrat u obliku bezbojnih hlapljivih kristala. Soli oksalne kiseline (oksalati) nalaze se u kiselici, rabarbari, špinatu, rajčici i dr. biljkama te u guanu. U većim količinama oxsalna kiselina i njezine soli djeluju otrovno na ljudski organizam. Proizvodi se dehidrogenacijom natrijeva formijata te oksidacijom propena ili ugljikohidrata, a rabi se u tekstilstvu, za bijeljenje kože, drva i slame, za čišćenje metala, kao reagens u kemijskoj analizi, a kiseli kalijev oksalat za uklanjanje mrlja od hrđe. Ova kiselina je 3000 puta kiselija od octene (sirčetne) kiseline, treba se zapitati što radi pčelama, a i ljudskom zdravlju ako smo samo malo nepažljivi. Sada će mnogi reći jako puno posla, da ali na ovaj način možemo pčelariti sa najminimalnijim gubicima. Opstanak zajednica ovisi o ova tri činbenika: Da pčelinja zajednica ima dovoljno zaliha hrne za zimovanje, da je na vrijeme očišćena od varoe i na kraju da imaju tijekom zimovanja potpuni mir. Po mojim dugogodišnjim iskustvima ovo su formule na koji način neće biti značajnih gubitaka, tvrdim možda i manje od 3-5%.

      UZROCI VELIKIH GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM ZIMOVANJA

Kako smo sami i jedini svjedoci da je prošla  pčelarska godina jako podbacila, a vremenske prilike ili bolje reći ne prilike su tome svemu kumovale. Pčele u nekim područjima su gotovo bile gladne, a na nekim rijetkim mikro lokacijama je ipak nešto i bilo. Znamo dobro da su prošle, jeseni i zime neki dizali paniku kako su pčele gladne i kako treba hitno intervenirati, ali svaka intervencija je već bila zakašnjela, jer paše nije bilo i samim time i premalo pčela, a i varooa je napravila svoje. Upozoravao sam već krajem svibnja da nešto nije dobro da je varooa buknula, a to je bio razlog  za uzbunu. Mnogi su odmahivali rukom i ništa nisu poduzimali. Svjdoci smo koliki su gubici, a ti gubici su prije svega radi neodgovornosti samih pčelara jer nisu na vrijeme intervenirali ni kod prihrane niti kod tretmana protiv varooe. Zato ćemo sada pokušati objasniti načine i važnost prihranjivanja i to u ljetno- jesenskom periodu i kako stvoriti kvalitetne zalihe hrane i to na vrijeme. Što svaki pčelar na vrijeme mora poduzeti kako bi mu pčelinje zajednice ušle jake u zimu i naravno uspješno dočekale proljeće? Kako se u pčelarstvu, a i u svim ostalim djelatnostima ništa ne radi na pamet, već se sve treba više puta provjeriti i tek tada donijeti ispravnu odluku. Priroda se je probudila skoro 40 dana ranije nego ikada, zato je trebalo sve odrađivati puno ranije a ne čekati. Prvi tretmani protiv varooe trebali su biti mjesec dana ranije i to sa već provjerenim sredstvima koja djeluju. Pokušat ću jednostavno pojasniti kako se to sve treba napraviti na vrijeme.

Poticajno prihranjivanje bilo je nužno iz više razloga, a to je ponajprije kako bi matice zalegle što više mladih dugoživučih pčela. Neke zajednice propadnu i to najprije one u kojima su ostale stare i iscrpljene pčele. Da bi pčelinja zajednica dobro zimovala i mogla dočekati proljeće i zatim uzgojiti tri generacije proljetnog legla, teba ući u zimu sa što više mladih dugoživućih (zimskih) pčela koje nisu iscrpljene radom. Treba misliti na sve parametre, a najviše na to da se pčele iscrpljuju radom i to pri ishrani najmlađeg legla. Tako je utvrđeno da pčele koje su izležene u prvoj polovini rujna, najbolje podnose zimovanje  i najduže žive. Zato se svaki pčelar mora potruditi da takvih pčela bude što više u pčelinjoj zajednici. Da bi se u tome uspjelo, treba maticu poticati da pojačano zaliježe i to od početka kolovoza do početka rujna. Ako nema unosa iz prirode tada se mora pristupiti poticajnom prihranjivanju. Dobro je poznato da od dana polaganja jajeta pa do izlaska mlade pčele prođe 21 dan, a onda još nekoliko dana dok se kod tih mladih pčela razviju mlječne žlijezde, kako bi mogle s mliječi hraniti leglo.Tada se već približava vrijeme kada matice prestaju sa zalijeganjem jaja, tako da se te pčele neće jako iscrpiti hraneći leglo. Osim svega već rečenog, mlade pčele pojačano uzimaju pelud te se stvara sloj masnobjelančevinastog tkiva, koje ima funkciju da pčelama omoguće da lakše dočekaju proljeće kako bi uzgojile prvi proljetni podmladak. Neki proračuni pokazuju da se iz tjelesnih pričuva od 7 tisuća pčela može opskrbiti bjelančevinama oko 1000 ličinki. Postavlja se pitanje kada početi sa poticajnom prihranom? To ovisi o klimatskim prilikama, dali je potpuno bezpašno razdoblje ili ipak ima nekog malog unosa iz prirode. Ako ima bilo kakvog unosa iz prirode poticajno prihranjivanje je nepotrebno, ali čim unos prestane moramo odmah nastaviti sa prihranom. Postoje razlike između kontinentalnog i mediteranskog dijela zemlje. U kontinentalnom dijelu moramo sa poticajnom prihranom krenuti već početkom kolovoza, dok u mediteranskom dijelu to možemo odgoditi za nekih 20 dana, ali ako je tamo bezpašno onda ne treba čekati već treba odmah krenuti. Mnogi će reći da u prirodi nema peludi, ali ni to nije točno, kada se prihranjuje pčele pronađu pelud i odmah ga pojačano unose u košnice. Zašto? Jednostavno zato jer potrebe za peludi raste onog trenutka kada matica počinje pojačano sa polaganjem jaja. U našim krajevima večina pčelara kreće u poticajno prihranjivanje u trečoj trečini kolovoza ili čak i polovinom rujna što je više nego prekasno. Ne računaju ili ne znaju kolika je važnost peludi u kolovozu i rujnu za ishranu legla . Isto tako pelud je važna i za stvaranje bjelančevinasto masnog tkiva koje će prezimiti i koje će biti zadužene za uzgoj proljetnog legla. To je naročito važno za one krajeve gdje zna biti oskudna peludna paša. Stimulaivna prihrana se radi sirupom u omjeru 1kg šečera 0,6 litara vode, takav sirup se daje od 0,5 l do 1l svaki ili svaki drugi dan. Stalni dotok hrane jako dobro utjeće na pčele jer one tada intenzivnije hrane maticu, a ona tada polaže veći broj jaja. Kada se prihranjuje moramo biti jako pažljivi kako nebi došlo do grabeži. Sirup se dodaje isključivo navečer. U današnje vrijeme hranilice nam nisu ni potrebne, jer prihranu je sigurnije dodavati u vrečicama ( slično pogačama). Zašto je tome tako? Jednostavno nema nikakvog mirisa, a niti curenja tako da tuđice nemaju gdje pronaći izvor hrane. Jedan od važnih uvjeta za uspješno poticajno prihranjivanje je i mlada, sposobna i zdrava matica. Stare matice uvijek ranije prekidaju s polaganjem jaja od mladih matica. Tako se često dogodi da poticajno prihranjivanje kod takvih zajednica koje imaju stariju maticu ne dobijem željene rezultate. Isto tako loši rezultati poticajnog prihranjivanja će biti i kod onih  pčelinjih zajednica koje imaju slabe ili nikakve pričuve hrane. Takve zajednice će najprije osiguravati i stvarati zalihe hrane, a tek onda će krenuti sa zalijeganjem, ako bude vremena. Također se događa da u vrijeme velikih vručina mlade matice, bez obzira što su mlade i zdrave, osjetno smanjuju zalijeganje. Razlog tome je otežavanje razvoja legla radi visokih vanjskih temperatura i niske vlage u košnici. Stoga je vrlo važno da svaki pčelar postavi pojilice u neposrednoj blizini pčelinjaka.

UZROCI GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM JESENI I ZIME

Već je puno toga rečeno što, kako i kada treba napraviti da bi pčelinje zajednice dobro prezimile i na taj način ušle u proljeće jake i spremne za razvoj u predstojećoj sezoni. Međutim, mnogi rade iste pogreške iz sezone u sezonu i nikako da nauće na svojim pogreškama, a to je i značajan financijski gubitak. Opet ću ponoviti kako treba slušati prirodu i znati prepoznati poruku i to u pravo vrijeme što pčele traže. Prošle sezone priroda je uranila punih 40 dana i u nekoliko navrata mraz i niske temperature, trebale su brze intervencije kako u prihrani tako i u tretmanima protiv varooe.

1. Dugi  bezpašni periodi, matice su prestajale sa zalijeganjem, a trebalo je odmah krenuti sa poticajnim prihranama kako bi se zadržalo leglo u što većem broju. Velika večina koji imaju velike gubitke ili čak i manje nisu ovo napravili. Kasnije su došle jake vručine opet bezpašno doba i to u srpnju kada već matice počnu polagati jaja za zimske dugoživuče pčele, to nisu napravile zbog nedostatka unosa nektara i peludi. Bilo je zanešeno vrlo malo legla i zajednice su slabile, a i varooa je radila svoje.
2. Zakašnjeli tretmani protiv varooe, mnogi su preskočili primarni tretman očekujući nekakvu pašu ili su napravili nekakav tretman sa nekim sredstvom koje nije dalo nikakve rezultate jer je bilo prekasno. Prvo tretiranje je trebalo napraviti već početkom lipnja, jer sve je došlo 40 dana ranije , pa tako se je i varooa razbuktala toliko ranije.
3. Mnogi su povjerovali onome što su vidjeli i čuli na internetu, međutim nitko nije prije napravio nikakve probe već  se je krenulo stihijski s tim načinima tretmana. Upute o tretmanu dijelile su se od usta do usta ili preko tzv. društvenih mreža, što nikako ne drži vodu. Pouzdali su se u nekakve priće Randy Olivera koji govori da sve što vide radi u eksperimentalne svrhe. I tu još nije kraj, ljudi ne mogu shvatiti da nije isto pčelariti u Americi i ovdje na brdovitom Balkanu i Hrvatskoj. Ne može se sve isto napraviti niti u Hrvatskoj,  jer imamo tri klimata, a to su mediteranski, brdsko planinski i kontinentalni i tu su ogromne razlike od pašnih prilika pa sve dalje.

Ovo su tri najznačajnija uzroka i to je najveća krivica samih pčelara koji traže krivnju negdje drugdje, e nema je. Izgovori da nije bilo peludi u prirodi, ajde to može biti možda u mediteranskom dijelu Hrvatske, ali u gorskoj i kontinentalnoj ne može i nije bilo nedostatka peludi. Trebalo je samo lagano potaknuti pčele sa poticajnom prihranom i unos peludi kreće, jer matice počinju sa većim zalijeganjem, a za ishranu mladih ličinki je potrebna pelud. Jer ako su matice stale ili su zalijegale vrlo malo, uzrok je ležao u nedostatku nektara , a ne peludi. Kako je vrijeme odmicalo bilo je već vidljivo da će pčelinje zajednice ući u zimu jako oslabljene i već su se nazirali gubici i to veliki. Sada mnogi pčelari i neki znanstvenici govore o tome da je kriv CCD, X faktor, klimatske promjene  i mnoge druge nebuloze. Ovo su samo izmišljotine kako bi se prikrilo neznanje, nerad i škrtost. Nadam se i to iskreno da će se mnogi probuditi i naravno nešto naučiti na teškim svojim pogreškama.

Kao i svake sezone tako i ove jeseni i zime organiziramo edukativna predavanja i radionice. Ovaj puta nam je odobreno korištenje prostora dva puta mjesečno i to prva i treće srijeda u mjesecu. Za sada su predavanja u pripremi jer smo još uvijek u dogovorima sa predavačima, ali uskoro ćemo objaviti prva predavanja. Molom sve zainteresirane , kao i članice i članove da se odazivaju i dolaze na predavanja i radionice kako bi uvijek bili na vrijeme informirani, kako bi naučili ili se podsjetili o nečem novom. Upravni Odbor ovo ne radi, radi sebe već isključivo za naše članove i svu zainteresiranu javnost. Zato vas molimo da dođete i slušate predavanja, da nešto više naučimo svi zajedno kako ne bi bilo gubitaka pčelinjih zajednica ili bilo kakvih drugih iznenađenja. UO PD " LIPA"

 07.10.2024 Broj:859

Temeljem Delegirane uredbe EU 2021/126., i važećeg Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše, zaključno do 31. 12. 2024. godine obavljat će se prikupljanje podataka za ažuriranje Evidencije pčelara i pčelinjaka (EPP) za 2025. godinu.

Uputu i obrazac preuzmite na slijedećem linku:

Sve članice i članove PD " LIPA" obavještavamo da su predavanja u jesensko -zimskom vremenu u pripremi. Trenutno čekamo odobrenje za korištenje prostora u MO Gornja Dubrava, Dravska 4. Kada dobijemo odobrenje objavit ćemo raspored predavanja , radionica i okruglih stolova kao i druženja u koliko će biti interesa za to. Također se priprema promocija knjige " ČETRDESET GODINA PČELARSTVA" autora Josipa Križa. Puno je aktivnosti u pripremi i biti će sve odrađene u koliko će se članovi i članice potruditi da dođu i uključe se u sve ove predviđene aktivnosti.

Poštovani! Zagrepčani, ovih dana imamo puno poziva u vezi odbjeglih rojeva pčela i to je veliki problem. Ali pčelari ove udruge to ne rade jer nam je to ukinuo vrli gradonačelnik Tomislav Tomašević Senf sa svojom svitom. Molimo vas da ne zovete više kontakt naše udruge jer naši pčelari to ne rade i ne smiju raditi jer više ne postoji "PČELARSKO DEŽURSTVO". Hvala Vam na razumijevanju pa izvolite zvati Grad Zagreb ili Gradski ured za gospodarstvo i ekologiju bivši za (poljoprivredu i šumarstvo) jer je i poljoprivredu ukinuo.

 25.04.2024 Broj:814

IZMJENE I DOPUNE PRAVILNIKA O PROVEDBI INTERVENCIJA U SEKTORU PČELARSTVA 2023/27.

APPRRR objavila je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi intervencija u sektoru pčelarstva unutar Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. (NN 47/2024) i prateće obrasce za izmijenjene Intervencije 1 i 4.

Na službenoj stranici APPRRR-a:  https://www.apprrr.hr/pcelarstvo-3/  objavljeni su obrasci za izmijenjene Intervencije 1 i 4.

Poveznica na Izmjene i dopune Pravilnika o sektorskim intervencijama u pčelarstvu:

PODIJELI

U svibnju su normalne mjesečne temperature između 18 i 26 C, a ponekad znaju porasti i do 30 C, a u južnim krajevima, apsolutne maksimalne temperature mogu biti i preko 31- 33 C. Svibanj zna iznenaditi pa može i ekstremno zahladiti, a na jugu zemlje puše jaka i hladna bura, ali to su samo ekstremni slučajevi. Vjetrovi su u pravilu umjereni ili slabi ali znaju iznenaditi jaki južni tzv. Fen koji upropasti glavnu pašu. Sunčanih sati bude od 230-265, a na jugu i puno više. U svibnju kreće glavna paša i to bagrema, kao i još mnogo drugih biljaka koje nam manje znače u to vrijeme.  

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ?

Matice intenzivno polažu maksimalan broj jaja, a zajednice su ili bolje reći trebale bi biti maksimalno razvijene. Matice polažu od 1500-1800, a one izuzetno dobre 2000 pa i više jaja dnevno. Jake pčelinje zajednice imaju od 10-13 okvira legla, kao i 3-4 nastavka puna sa pčelama. Takve zajednice su spremne iskoristiti nadolazeću glavnu pašu. I dalje forsiramo gradnju saća kao i okvire građevnjake, jer sve je veća potreba za trutovima. Počinje djelovati instinkt rojenja, a zajednice koje se nalaze u malim prostorima kao npr. AŽ košnice rojenje je već u punom jeku.

ŠTO PČELARI MORAJU RADITI?

Pčelar mora stalno biti prisutan na pčelinjaku, da bi na vrijeme mogao proširiti plodište dodavanjem satnih osnova. Isto tako mora redovito izrezivati građevnjake, kada je trutovsko leglo poklopljeno, kako bi se pčelar i na biološki način borio protiv varoe, a ukoliko ne koristi okvir građevnjak ima i drugih poslova koje mora obaviti. Pčelar mora pravovremeno poduzimati mjere kako, pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, pri čemu treba dodati nastavak, kako bi se zajednica mogla nesmetano razvijati, u koliko je plodište puno legla, peludi, meda i to prije početka glavne paše, zapravo ovo su sve pripreme za iskorištavanje glavne paše. Ako su neke zajednice već pale u rojevno stanje, pčelar to mora pokušati prekinuti. 

MJERE PROTIV ULASKA ZAJEDNICE U ROJEVNO STANJE

Prirodno rojenje zbog svojih velikih nedostataka ni u kom slučaju se ne može uskladiti sa ciljevima suvremenog pčelarstva. Da pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, treba joj omogućiti da se razvija i da pčele rade u košnici i izvan nje, tj. Sve pčele treba zaposliti. Prije svega, treba držati mlade matice, jednogodišnje i nikako starije od dvije godine, koje intenzivno i pravilno polažu jaja i porijeklom su iz visoko produktivnih i po mogućnosti nerojivih zajednica. Već u rano proljeće treba pravovremeno proširiti pravilno izgrađenim mladim saćem sa radiličkim ćelijama, a kad  bude dovoljan broj mladih pčela koje su sposobne za gradnju treba dodavati satne osnove, a oni pčelari koji žele mogu koristiti i okvir građevnjak, kako bi zaposlili što veći broj mladih pčela. Na taj način matica neprekidno polaže jaja, a pčele su angažirane oko hranjenja legla i izgradnje saća, prenošenju i preradi nektara, zapravo cijela zajednica je u neprekidnom radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno samo onda ako u gnijezdu bude nepravilno izgrađeno saće ili ako je saće tamno, jer u proljeće matica ne polaže jaja u takve ćelije saća. Matica neće polagati jaja ni u saće ako ima plijesni ili bilo kakvih drugih nečistoća. Pčele koje su opterećene radom pri smanjenoj temperaturi u gnijezdu plodišta, tu su pčele primorane trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica toga je da zajednica rano ne ulazi u rojevni nagon. U Hrvatskoj je prirodno rojenje najizraženije u područjima sa jakom i ranom peludnom pašom, koja stimulira maticu na polaganje velikog broja jaja, a glavna paša bude daleko. Jako dobro sredstvo protiv rojevnog  nagona je pravovremeno proširivanje košnice i što bolje zapošljavanje mladih pčela, bilo gradnjom ili hranjenjem legla.

KAKO PREKINUTI ROJEVNO STANJE PRIJE GLAVNE PAŠE?

Ako je pčelinja zajednica ušla u rojevno stanje 10-15 dana prije glavne paše, treba ga prekinuti. Prekidanje rojevnog stanja prije glavne paše možemo postići na način da zamijenimo mjesto košnice pčelinje zajednice u rojevnom stanju sa košnicom druge zajednice koja nije u rojevnom stanju. Ovo treba napraviti u poslijepodnevnim satima. Nakon promjene mjesta pčele letačice rojevne zajednice vratit će se u nerojevno stanje i aktivno će se uključiti u rad zajednice. Pčele nerojevne zajednice djeluju svojom aktivnošću na neaktivne pčele rojevne zajednice, dolazi do pregrizanja matičnjaka, čime se rojevno stanje prekida. Praktično ovaj način se može i lakše primijeniti, kada se u jednoj te istoj košnici nalazi pomoćna zajednica i to iznad zajednice koja je u rojevnom stanju dovoljno je samo zamijeniti mjesta , nastavaka u kojima se nalaze dvije zajednice i na ovaj način pčele će same prekinuti rojevno stanje. Na ovakav način rotiranja ipak je još potrebno proširiti zajednicu sa još jednim nastavkom koji je popunjen satnim osnovama.

PREGLED ZAJEDNICA PRIJE GLAVNE PAŠE

Prije početka glavne paše pčelar mora napraviti pregled košnica kako bi se uvjerio u snagu i zdravstveno stanje zajednica. Ovo je obavezno, jer poslije dodavanja medišta, pčele više ne treba uznemiravati, a i sam pregled puno teže je obaviti. Pčelar će ovim pregledom utvrditi koliko su pčelinje zajednice spremne iskoristiti pašu, a poduzet će mjere protiv bilo kakvih neuspjeha ili propusta. Prije samog početka glavne paše zajednice moraju biti potpuno razvijene, sa puno pčela kao i poklopljenog legla, a razumije se i sa dobrim radnim raspoloženjem zajednice. Radi se i pregled matica da bi se znalo koja će od njih biti zamijenjena. Ako su neke zajednice povukle matičnjake, moraju se odmah poduzeti mjere za prekidanje rojevnog stanja. Treba napraviti temeljit pregled nepoklopljenog i poklopljenog legla, kako bi se utvrdilo njihovo zdravstveno stanje. Posebnu pažnju treba posvetiti na američku gnjiloću, a naročito ako je bilo te bolesti u neposrednoj blizini. Ako smo na vrijeme obavili sve poslove, do rojenja u svibnju ne bi trebalo doći. Jedan od najcjenjenijih izvora pčelinje paše kod nas je bagrem, koji počinje cvjetati od početka pa sve do kraja svibnja, što ovisi od nadmorske visine, vremenskih prilika i lokacije na kojoj se nalazi. Dobar pčelar u jednoj sezoni može iskoristiti i dvije paše na bagremu, radi čega je uputno da o bagremu ima više znanja. Na određenoj lokaciji bagrem počinje cvjetati nakon 42 dana poslije cvatnje marelice, ili 45 dana od prve pojave pupoljaka. Jedan cvijet luči nektar dva dana, jedan grozd cvjeta pet dana, jedno stablo oko osam dana, a bagremova šuma na jednoj lokaciji izlučuje nektar u prosjeku od 10- 12 dana. Bagremov cvijet najbolje izlučuje nektar ako je noću minimalna temperatura 10 C, a tijekom dana oko 25 C sa vlažnošću zraka oko 65-75% bez vjetra i jakih oborina. Bagremov cvijet ne izlučuje nektar ako je ne lokaciji gdje se nalazi, tijekom prvih pupoljaka, noćna ili jutarnja temperatura pala ispod 0 C, a manje izlučuje ako je tijekom cvatnje pala ispod 5 C. Najveće prinose imat ćemo ako prije cvatnje imamo pašu na vrbi ili uljanoj repici, a poslije te paše preselimo na mjesto gdje cvjeta bagrem. Na dobroj bagremovoj paši jake zajednice bez rojevnog nagona redovno dnevno unose od 8- 15 kg nektara, a na jednoj lokaciji može se u prosjeku ostvariti prinos po jednoj pčelinjoj zajednici oko 50 kg meda. Treba naglasiti da je kod nas učinjeno manje nego u susjednoj Mađarskoj na proširenju bagremovih šuma i uvođenju novih bagremovih šuma koje kasnije cvjetaju. Bagremov med je izuzetno svijetle boje sa zelenkastim odsjajem, dosta je tražen na domaćem i stranom tržištu. Sve ovo je ove godine trebalo napraviti u travnju, ali to su samo rijetki ekstremi koji se s vremena na vrijeme događaju u prirodi. Moramo znati i ovo, da je svake prijestupne godine uvijek sve naopako, a tako je i ove.

                                                                                                                   Pčelar  Josip Križ

PROLJETNI RAZVOJ PČELINJE ZAJEDNICE U FARRAROVOJ KOŠNICI

Nije dobro prerano poticati pčelinju zajednicu na razvoj. Zbog čega? Matica počinje polagati , jaja, a kada jako zahladi , pčele ne napuštaju leglo , a potrošile su puno hrane hraneći ličinke. Bez obzira koliko meda ima u košnici, ako samo nekoliko dana temperatura padne ispod 5 C, pčele tada više nisu u kontaktu sa hranom i zajednica propada od gladi. Ovdje moram naglasiti da je to naročito jako opasno kod farrarove košnice. Zašto? Odgovor je, pčele nikada ne napuštaju leglo pa makar to bilo i stotinjak  zaleženih  ćelija. Pčele se povuku prema leglu radi grijanja, a samim time se i izgubi kontakt sa hranom odnosno sa medom i nakon nekoliko dana dolazi do umiranja cijele zajednice , ako niske temperature potraju 5-6 dana. Pojavom prvih cvjetova lijeske, visibabe, drijena i drugih biljaka koje rano cvatu,matica počinje intenzivno polagati jaja i tada se u zajednici događaju značajne promjene u podjeli rada. To je najbolje vidljivo u fararrovoj košnici, jer su niski okviri i vidljiva je svaka i najmanja promjena kako napretka, tako i drugih nepredviđenih situacija. Kada je zima već pri kraju i počinje se nazirati proljeće, u prirodi se pojavi mnoštvo cvjetova biljaka koje daju pelud i nektar na nešto nižim temperaturama, a od tih treba istaknuti prije svega vrbu ivu i sve ostale vrbe. Ako je pčelinja zajednica zdrava i uspješno je prezimila, ona je približno iste veličine kakva je bila kada smo je uzimili. Ako su zalihe meda 7-8 kg i k tome još dobro raspoređenog , mlada i zdrava matica će svakim danom sve više polagati jaja, prosječno 800-1000 i više. Zimske pčele će postupno biti zamijenjene mladim pčelama i zajednice svakim danom biti sve brojnije. To ćemo vidjeti tako da lagano odvojimo gornje nastavke i vidimo da su se pčele počele same polako spuštati u donje nastavke gdje je prazno saće. To je još jedna velika prednost farrarove košnice. Zašto? Jednostavno radi niskog okvira mlada i zdrava matica brzo zanese takove okvire i na taj način zajednica zauzima prazan prostor bez intervencije čovjeka što nije uvijek slučaj u drugim tipovima košnica. Nije na odmet, ako imamo okvira sa poklopljenim medom da ih stavimo u donje prazne nastavke  u koliko nam to vrijeme dopusti. Na ovaj način ćemo još više stimulirati maticu na polaganje jaja. Ako nemamo takvih okvira, a nema niti paše, moramo pčele stimulativno prihranjivati pogačama. Ne smijemo si dozvoliti da nam matice prekinu zalijeganje jer je vrijeme intenzivnog razvoja pčelinje zajednice, a naročito u farrarovoj košnici. Moramo biti jako oprezni da nam zajednica ne padne u rojevni nagon jer već je tu i cvatnja voćaka,  upravo je to vrijeme kada se jake zajednice moraju proširiti. Od uvijek je poznato da pčele najbolje i najljepše grade saće upravo za vrijeme voćne paše i to moramo iskoristiti.

KADA I KAKO PROŠIRITI FARRAROVU KOŠNICU?

Sada kada u košnici imamo jako puno mladih pčela,a zimskih pčela gotovo da i nema, a unosi peludi  i nektara su sve veći i u košnici ima puno legla svih uzrasnih  struktura. Dobro znamo da voštane žlijezde najviše izlučuju vosak kod pčela starosti od 5-8 dana. Što nam je tada činiti? Upravo je to vrijeme za dodavanje satnih osnova,jer to je najbolje vrijeme za gradnju saća. U farrarovoj košnici je to napraviti vrlo jednostavno, dodajemo cijeli nastavak između dva nastavka sa leglom s tim da u taj nastavak u sredinu stavljamo jedan okvir poklopljenog legla. Nije važno iz kojeg nastavka već je važnije da leglo bude povezano, bolje reći da ne bude presječeno. Kada to napravimo moramo dobro paziti da ne dođe do prestanka unosa,ako i dođe tog trenutka moramo intervenirati sa pogačom kako ne bi došlo do zastoja u gradnji i naravno do prestanka nešenja matice. Ovakvo proširivanje možemo napraviti samo kod zajednica koje imaju legla u sva tri farrarova nastavka i budimo sigurni da smo na neko vrijeme odložili rojevni nagon, a s time i samo rojenje. Samo sprijčavanje rojenja je puno lakše nego u bilo kojem drugom tipu košnica, jer nije toliko bitno samo dodavanje satnih osnova koliko je bitno na vrijeme zarotirati nastavke i na taj način još stvoriti praznog prostora da matica ima gdje zalijegati, a pčele prenositi med i na taj način dodatno zapošljavamo veliki broj mladih pčela. Iako razvoj bude jako buran, ako se pčelar koji pčelari sa farrarovom košnicom imalo potrudi imat će izuzetno jake zajednice za glavnu pašu koje ni tada neće imati gotovo nikakav nagon za rojenje, uvijek bude izuzetaka ali oni ne čine pravilo. Moram naglasiti da je vrlo bitno i to uvijek imati mlade i zdrave matice bez obzira kojim tipom košnice se pčelari. Ovdje se mora reći da se matica mijenja svake godine jer se matice isforsiraju i iduće proljeće ne kreću kako treba ili jednostavno zaostaju u razvoju.

KAKAV JE ZAPRAVO RAZVOJ U FARRAROVOJ KOŠNICI?

Kao što sam već mnogo puta spomenu, kako nije važan tip košnice kojim pčelarimo, već je najvažnije kakvu zajednicu imamo u toj košnici. Ponovno moram reći što je napisao i izrekao prvi učitelj pčelarstva u svijetu Anton Janša i to prije 250 i više godina kako je idealna visina saća u košnici 13-18 cm. Tvrdim da je to točno, ako pogledamo samo tradicionalne Slovenske košnice Kranjiče, to nam sve govori. Znači da je u farrarovoj košnici, u određenim uvjetima proljetni razvoj jako buran što pčelara obvezuje da sve na vrijeme odradi. Farrarova košnica nije za vikend pčelare, već isključivo za one koji mogu i hoće sve napraviti kada to pčela zahtijeva, jer i najmanje zakašnjenje bude kažnjeno. Ovdje moram jasno reći da je farrarova košnica, košnica mašte svakoga pčelara koji imalo poznaje biologiju i fiziologiju pčela, a isto tako i botaniku medonosnog bilja tamo gdje pčelari.U Farrarovoj košnici koja ima mladu i zdravu maticu,proljetni razvoj bude nešto burniji nego kod nekih drugih nastavljaća.

KAKO PRIJEČI SA TIPA LR NA TIP FARRAR KOŠNICE ?

Više puta sam slušao pčelare kako komentiraju prelazak sa jednog tipa na drugi tip košnice i kako je to jako lagano. Međutim, kada  se krene to raditi u praksi ispostavi se da to i nije tako lako kako se u teoriji misli i prikazuje. Mnogi su se razočarali i vratili na prvobitno stanje, jer nisu imali strpljenja ili su radili naopako i na pamet ili po nečijoj teoriji koju niti sam taj teoretičar nikada i nigdje nije isprobao ili još manje pokušao. Nedavno sam slušao negdje kako jedan novopečeni pčelar sa farrarovim košnicama govori kako  na malom prostoru drži 50 dvomatičnih super zajednica u svakoj ima 200 tisuća pčela i vrca 200 kg  godišnji prosjek po zajednici i još sve to stacionarno(ovako nešto nebi povjerovao nati najveći svijetski lažov Minchhauzen). Ovo da nije neozbiljno bilo bi jako smiješno, a kad nije ni smiješno onda je tužno i žalosno. Vratimo se kako prijeći sa tipa LR na tip Farrar košnice. Nastojat ću to opisati što jasnije i jednostavnije iako sam se sa pčelama nadmudrivao cijele tri sezone u jednom kontejneru, a u drugom sam prešao samo u jednoj sezoni. Najprije sam i sam poslušao razne teorije i na kraju sam ipak morao sam napraviti svoju tehnologiju i naravno, uspio. Prvo kako sam već i rekao bilo je nadmudrivanje i mučenje. Kako sam to radio? Nadmudrivanje i mučenje neću opisivati već samo kako je meni bilo najlakše i najbrže prijeći iz jednog tipa na drugi. U LR košnici, kada je krenula repica , dignuto je sve poklopljeno leglo u drugi i treći nastavak,znači u plodištu je ostalo sve nepoklopljeno leglo i matica. Na plodište sam stavio farrarov nastavak i na njega matičnu rešetku i zatvorio leto na rešetki. Nakon osam dana pregledao sam sve nastavke iznad matične rešetke i porušio sve povučene matičnjake i otvorio leto da  trutovi mogu izlijetati. Sve osnove su bile izgrađene prije bagremove paše, tako da sam prije samog početka bagrema dodao novi farrarov nastavak na isto mjesto prethodnog ,  a izgrađeni sam stavio iznad matične rešetke. Što je ovdje bilo vrlo interesantno, niti jedan ili u postotcima rečeno svega 5% je bilo zaleženih  farrarovih okvira svi su bili puni meda, a kasnije i peludi. Moram naglasiti, ako na paši repice ili bilo koje druge proljetne paše dođe do nekoliko kišnih ili hladnih dana tog trenutka moramo reagirati i poticajno  prihranjivati i to pogačama, a ako je to manji broj košnica može i sirupom barem 1l u omjeru 0,6 l vode 1kg šečera svako večer kako ne bi došlo do zastoja u gradnji saća. Kada je završila bagremova paša jedan LR nastavak sam maknuo i saće pretopio, a pčele preselio na kestenovu pašu. Tada sam farrarov nastavak koji je bio ispod matične rešetke spustio na podnicu, na njega stavio drugi farrarov nastavak sa satnom osnovom, a plodište koje je u bilo u LR nastavku  stavio iznad matične rešetke. U tom farrarovom nastavku koji je sada na podnici bilo je nešto legla, tako da sam iz plodišnog nastavka LR-a stresao sve pčele ispod matične rešetke zajedno sa maticom. Kada je to sve obavljeno okrenuo sam matičnu rešetku kako matice ne bi prešla nazad u LR nastavak po vanjskoj stjenci jer mi se je i to događalo. Nakon nekoliko dana ovaj Farrarov nastavak bio je potpuno izgrađen  i zanešen i to toliko pravilno bez i jedne trutovske ćelije. Nakon kestenove paše preselio sam na livadu i naravno došla je i jesen, tada sam imao pčele u tri Farrarova nastavka  i jednom LR-u kojega sam maknuo i pčele uzimio u tri farrarova nastavka. Ovo je bilo jako puno posla, ali pitam se kada u pčelarstvu nema posla jer tko se i malo ozbiljno bavi pčelarstvom uvijek ima posla i dan od 24 sata bude kratak. Nadam se da sam pomogao svakom tko se jednog dana odluči napraviti ovo što sam ja napravio da to bude što jednostavnije i bezbolnije. Moram reći  i ovo da se prinosi meda nisu smanjili. U slučaju bilo kakvih nejasnoća biti ću na raspolaganju da sve i svakom pojasnim u najsitnije detalje, a ako netko želi polemizirati ili filozofirati neka se ne javlja. Ova košnica je gotovo idealna za južne krajeve naše domovine, jer tamo su paše nešto oskudnije nego na kontinentu. Pošto su okviri u farrarovoj košnici niži za jednu trčinu, samim time leglo bude kompaktnije , a i okviri sa medom budu brže i kompaktnije napunjeni , a samim time i poklopljeni.

KAKO PČELARIM FARRAROVOM KOŠNICOM

Zašto sam se uopće odlučio za farrarovu  košnicu? Odgovor je vrlo jednostavan, čovjek iz dana u dan nije sve mlađi već je sve stariji i samo dizanje teških nastavaka počinje biti problem. Ali, pošto sam ja i istraživač najviše me je zainteresirala upravo ova košnica i njezine velike prednosti, a isto i neke mane koje ima kao i svaka druga košnica. Ova košnica mi se je pokazala izvrsna jer sam i uzgajivač matica tako da u bilo čemu uvijek koristim istu veličinu okvira, da li kao proizvodnu zajednicu ili kao oplodnjak za oplodnju matica. Koje su zapravo prednosti farrarove košnice: radi se sa cijelim nastavcima, a ne pojedinačno sa svakim okvirom, od prosječne paše zajednice naprave dobru, brže se puni saće medom i jako ga brzo pčele ventiliraju i dobro poklapaju. Ako paša bude tiha i duga sa malim dnevnim unosima, tu veliku prednost ima farrarova košnica, upravo radi visine okvira, pčele ne razbacuju nektar posvuda ne rade male flekice po saću, već ga ravnomjerno pune. Što se pak tiče oplodnjaka mi koristimo osam okvirni nastavak koji je pregrađen po polovici i stalno imamo jaku zajednicu koja dobro hrani mladu maticu prije same oplodnje, a po završetku uzgoja imamo izuzetno jake pomoćne zajednice koje vrlo lako prezimljavaju sa mladim maticama i u proljeće od istih se dobije od četiri do šest oplodnjaka. Ove matice koristim za izmjenu matica u proizvodnim zajednicama prije glavne paše. Koje su mane farrarove košnice ? Mnogi će reći previše nastavaka, puna premetanja, zapravo nema te košnice za koju će se svi pčelari složiti da je idealna, zašto? Jednostavno, jer u prirodi idealno ne postoji, ili bolje reći ne postoje idealni pčelari. Što me je zapravo vodilo da se opredijelim za ovu vrstu košnice ? Čitajući knjigu prvog učitelja pčelarstva u svijetu Antona Janše koji je napisao prije 250 godina da je najbolja visina saća za zimovanje od 13 do 18 cm i upravo je to bilo to što me je zainteresiralo da to i proučim. Pošto sam tada pčelario sa AŽ standard košnicom koja je za mene premala i ograničenog prostora, jednom riječju muka za pčele i pčelara, prelazim na LR što je košnica mašte, ali ni tu nisam stao jer mi je preteška i odlučim se za farrarovu košnicu za koju smatram da će ispuniti moja očekivanja. Već nekoliko godina isprobavam i radim usporedbe sa 8 okvirnom farrarovom  i na jesen ću imati rezultate jer tu je tehnologija nešto drugačija nego kod 10 okvirne. Ali već sada ću spomenuti kako pripremam zajednicu za glavnu pašu i kako mijenjam maticu u 8 okvirnoj farrarovoj košnici.

NA KOJI NAČIN PRIPREMAM ZAJEDNICU ZA ZIMOVANJE U FARRAROVOJ KOŠNICI?

Poznato je da je tijekom pašne sezone, a naročito na paši bagrema ova košnica na dva nastavka ima plodište, iznad plodišta se nalazi matična rešetka, i dalje zavisi od jačine zajednice bude 4 do 6 nastavaka medišta. Kada završi glavna paša, ja zajednicu ostavljam na 2 nastavka plodišta i 3 medišta ukupno pet nastavaka, ako se stigne na pašu amorfe tada dižem jedan plodišni nastavak,a na njegovo mjesto stavljam nastavak sa satnom osnovom. Zašto? Odgovor je jer još uvijek postoji opasnost od rojenja,ali na paši amorfe pčele izuzetno dobro i pravilno grade saće gotovo bez ijedne trutovske ćelije i k tome ako je u zajednici mlada matica. Istu stvar radim i ako idem na pašu kestena tada je gradnja još pravilnija, a na unosima se ništa ne gubi, već nam je saće u plodištu uvijek mlado, čisto ,a to je više od pola zdravlja zajednice. Kada završi paša kestena, preseljavam na livadnu pašu, gdje više ne diram plodište već skidam jedan medišni nastavak i pristupam prvom tretmanu protiv varooe i to isključivo kontaktnim sredstvom . Sada je košnica na 4-5 nastavaka i još uvijek je matična rešetka iznad drugog nastavka. Zašto držim matičnu rešetku i dalje? Odgovor je ovakav, matica zanese cijele okvire od letvice do letvice bez mednih vijenaca i to u oba plodišna nastavka. Ako bude jedan bezpašni period u srpnju, ja u tom vremenu interveniram sa 2kg pogače ili spustim na podnicu pun nastavak meda , zašto? Radi toga da ne bude prekida legla ili smanjenja zalijeganja jer u tom periodu matice počinju zalijegati zimske pčele, a sa pogačom sigurno dobivam 3-4 okvira legla i to dugoživućih pčela. Početkom rujna, radim kompletan pregled zajednice i tada ih odmah ostavljam kako će zimovat i radim drugi tretman kontaktnim sredstvom protiv varooe. Pošto nikada ne prihranjujem pčele šećerom za zimske zalihe već im ostavljam isključivo pun nastavak meda, a po potrebi i dva ako to zahtjeva jačina zajednice. Znači miće se matična rešetka i zajednica se svodi na tri ili četiri farrarova nastavka i tako zajednica ostaje do proljeća, ali moram reći da sredinom studenog napravim zimsko tretirenje protiv varooe.

ŠTO I KAKO RADIM U PROLJEĆE SA FARRAROVOM KOŠNICOM?

Sve zavisi od vremena, ali sigurno je jedno da početkom ili najkasnije polovinom veljače dodajem pogaču, koju radim sam i to sa pekarskim kvascem i šećerom u prahu u omjeru 1kg pekarskog kvasca i 10 kg šećera sa dodatkom 1% limunske ili neke druge kiseline (da se pogača ne stvrdnjava). Ovdje moram naglasiti da kvasac ne prokuhavam, već ga koristim isključivo svježeg i ne smije se dodavati nikakva tekućina niti med, jer bi pogača curila, sve se to napravi u pekarskoj ili nekoj drugoj miješalici. Pogaču zapravo dodajem onog trenutka kada pčele počinju sa unosom prve peludi sa lijeske ili ive ( a to bude negdje u ožujku ne prije). Dalje nam sve diktiraju vremenske prilike, ako vrijeme bude pogodno, tada u trećoj dekadi ožujka ili početkom travnja napravim zamjenu mjesta nastavaka ( rotaciju). Znači onaj nastavak koji je bio treći sada bude prvi, drugi ostaje na istom mjestu, a prvi dolazi kao treći. Ovako zajednica ostaje dok ne krenu neki ozbiljni unosi ili dok ne potroše pogaču. Kada krene paša vrbe, voća, a kasnije i uljane repice moramo biti spremni na dodavanje nastavka sa satnom osnovom,tu je opet zajednica do zajednice. Nastavak sa osnovom dodajem uvijek između drugog i trećeg nastavka, a nakon nekoliko dana napravim kontrolu kako koja zajednica gradi. Ako je ostala veća količina zimskih zaliha meda, tada ga stavljam u jedan nastavak, a to bude četvrti i tada stavljam matičnu rešetku na treći kako ne bi matica prešla na taj med i tu se zadržavala na nekoliko praznih ćelija jer noći još znaju biti hladne i onda matica ode u najtopliju zonu i teško se spušta u drugi i treći nastavak gdje ima prostora za polaganje jaja.  

KAKO PRIPREMAM FARRAROVU KOŠNICU ZA GLAVNU PAŠU?

Poznato je da se približno zna kada će krenuti glavna paša, a to je u mojem kraju bagrem, oduvijek se to računa kada procvate kajsija za 42 dana kreće bagrem.(u zadnje vrijeme to više nije pravilo). Kako bi pčele iskoristile glavnu pašu za to ih treba pripremiti, da ne uđu u rojevno stanje. Kada treba pripremiti zajednicu? Zajednicu treba pripremiti najkasnije 15-18 dana prije početka cvatnje bagrema. Kako ja pripremam farrarovu košnicu ? To radim na sljedeći način! Na podnicu stavljam nastavak, bočni okviri moraju biti izgrađeni, puni sa medom i peludi, u sredinu idu tri okvira sa nepoklopljenim leglom i maticom, a sve ostalo satna osnova isto tako napravimo i sa drugim nastavkom i stavljam matičnu rešetku. Sve ostalo poklopljeno leglo rasporedim u medišne nastavke i to po stupu, znači okviri sa leglom dolaze jedni iznad drugih, a pored legla stavljam osnovu. Sav med koji bude u košnici stavljam na vrh, a to bude šesti ili sedmi nastavak, kad krene glavna paša jednostavno se ti medni nastavci skinu i izvrcaju. Kada smo sve ovo napravili nakon osam dana moramo pregledati sve nastavke iznad matične rešetke da pčele nisu izvukle matičnjake, ako su ih povukle to treba porušiti kako kasnije ne bi imali problema, može se dogoditi da se takva zajednica izroji.

KAKO PRIPREMAM 8 OKVIRNU FARRAROVU KOŠNICU ZA GLAVNU PAŠU?

Kao što sam rekao na samom početku, već dvije godine pokušavam istražiti kako najbolje pripremiti zajednicu u 8 okvirnoj farrarovoj košnici. Došao sam do interesantnih rezultata, ali sa puno rada i upornosti. Za svaku proizvodnu zajednicu imam po dva nukleusa koji prezime na tri nastavka, a osnovna zajednica prezimljava na četiri. U proljeće se radi sve isto kao i sa 10 okvirnom košnicom. Kada dođe vrijeme za pripremu za glavnu pašu tada se to radi ovako. Plodište se priprema kao i kod deset okvirne košnice, matična rešetka dolazi na drugi nastavak, iznad rešetke redom dolaze četiri okvira legla, pored legla osnova i izgrađeno saće i i tako do petog nastavka, zatim se u nukleusima pronađe matica, koja ostaje sa nepoklopljenim leglom na starom mjestu. Sve poklopljeno leglo iz dva nukleusa ,a to bude oko tri  nastavka sa po četiri do pet okvira legla spajamo sa proizvodnom zajednicom. Spajamo ju na način da na proizvodnu zajednicu i to na peti nastavak stavljam uokvirenu matičnu rešetku koja ima leto, zapravo ta rešetka i ne služi ničemu osim što ima leto i pčele se spoje, a može biti i samo okviri za matičnu rešetku sa letom bez rešetke(naglašavam ja ne bušim rupe na nastavcima jer mi se to jednostavno ne sviđa). Ovakva zajednica na kraju bagremove paše bude na 8 do 9 nastavaka( ako budu ispunjeni svi uvjeti medenja kao i vremenski uvjeti ) . Na oglednom pčelinjaku od deset zajednica godišnji prosjek je bio 95 kg izvrcanog meda i to samo na dvije paše bagrem i kesten,a to je bilo u sezoni 2018. godine ( Nije bilo rojenja).

KAKO I KADA MIJENJAM MATICE U FARRAROVOJ KOŠNICI

Garancija dobrih i visokih prinosa je svakako mlada i kvalitetna matica, zato svaki imalo ozbiljan pčelar mijenja najkasnije dvogodišnju maticu mladom maticom. Ja to radim gotovo svake godine na 80% pčelinjih zajednica. Ja to radim na način da na peti nastavak proizvodne zajednice stavim mrežu(može onu za komarce) na mrežu uokvirenu matičnu rešetku sa letom i onda nukleus na jednom nastavku farrar. To radim kada krene kestenova paša. Nakon pet dana mičem mrežu,tako da obje zajednice jedno vrijeme komuniciraju. Nakon deset dana taj nukleus spuštam na podnicu na taj nastavak sa mladom maticom stavljam nastavak sa praznim svijetlim izgrađenim saćem i matičnu rešetku, a plodište sa starom maticom dižem na mjesto nukleusa i za nekoliko dana pronalazim maticu koju uklanjam ili ako je po procjeni dobra stavljam u mali oplodnjak do kasnije zamjene. Možda sve ovo izgleda malo previše posla, ali kada se to radi u praksi to je izuzetno brzo i jednostavno. Ima tu puno prednosti, moja niti jedna matica nije u kavezu za dodavanje, na ovaj način nema gubitaka matica, a za nešto gdje nema gubitaka treba se i potruditi. Ako čovjek ništa ne uloži ne može ništa niti očekivati, prema tome u ovim slučajevima kako ja radim uložen je rad, a svi rezultati koji dolaze su mi nagrada.