Daljnji raspored naših aktivnosti je objavljen u rubrici raspored predavanja, naslovi predavanja i predavači biti će objavljeni naknadno. Sva predavanja, radionice i ostala druženja održavaju se u prostorijama MO Gornja Dubrava, Dravska ul. 4, ( nasuprot trgovačkog centra Supernova, Garden Mol) s početkom u 18.00 sati.

Evo nakon pčelarske sezone na terenu, UO je radio i pripremali se za jesensko zimske aktivnosti, kao što su druženja, edukativna predavanja, edukativne radionice i sve ostalo što pčelari budu htjeli i pokušat ćemo ostvariti cjelokupni plan našeg rada. Raspored predavanja je objavljen na ovoj stranici, a pčelari će dobiti i pismene pozive i obavijesti putem WhotsAppa. Prvi informativni sastanak će se održati 15.10.2025. s početkom u 18.00 u prostorijama koje koristimo, a to je MO Gornja Dubrava, Dravska br. 4. Nadamo se što većem odazivu UO PD " LIPA"

Već početkom zime, a naročito proljetos sve je grmilo od prića o velikim gubicima pčela u regiji pa i šire. U početku se kao nije znao uzrok gubicima pa se je nagađalo. Mediji su također sve to jako dobro popratili pa čak bih rekao i pomalo senzacionalistički kako to i inaće rade. Zatim su krenule neke priće kako je prošlog ljeta bila nezapamćena suša, a to su činjenice. Onda se je netko našao i pustio spin kako je bio veliki nedostatak peludi, e ovo ne drži vodu. Nakon ovakvih puštenih prića svi su počeli to ponavljati kao papagaji. Međutim velika večina je zaboravila da je prvi tretman protiv varoe trebalo napraviti mjesec dana ranije nego prijašnjih godina. Tretmani su napravljeni prekasno i to sa izuzetno lošim i neprovjerenim sredstvima, kao što su oxsalne trake i oxsane krpe i to sa ogromnim količinama te opake kiseline. Upotrijebljeno je i do 70 puta više kiseline nego što se je prije upotrebljavalo npr. nakapavanjem u vrijeme mirovanja pčela i kada u zajednicama nema legla. Tragedija u svemu ovome je to što je večina pčelara dobivala uputstva za primjenu tih sredstava od usta do usta. Zašto nisu prvo to isprobali na malom broju košnica da vide kako će to djelovati? Stručnjaci peru ruke kao Poncije Pilat od svoje odgovornosti i govore o nekakvom CCD-u, X faktoru itd. Zapravo taj CCD ne postoji to je izmišljotina kako bi se prikrio nerad,nered i neznanje, pa i samo logično razmišljanje pčelara. Pokušavam analizirati stvarno stanje i detektirati stvarne činjenice i uzroke takvog pomora. Razmišljajući što i kada je krenulo po zlu i slušajući razne priće dobio sam jasnu sliku mnogih pogrešaka koju su učinili sami pčelari iako nije samo njihova krivnja. Slušao sam puno komentara na ovu temu učenih ljudi, ali njihovi komentari i viđenje ovog zastrašujućeg problema, moram reći da su me razočarali i zaprepastili. Neke izjave su me u najmanju ruku šokirale, a najviše one kada govore o nedostatku peludi u prirodi, zatim citiraju neke kvazi znanstvenike. Gospodo, što niste sami napravili dijagnostiku, a ne kao papagaji ponavljati ono što nije ni blizu istini. Ovo je bilo samo kratko prisjećanje što se je događalo, a dalje ćemo objasniti i reći kako je moguće u ovakvim uvjetima pčelariti bez nekih ozbiljnih gubitaka. Ima stara izreka gdje ima blaga ima i štete, ali zato svaki ozbiljan pčelar mora upotrijebiti sve moguće alate kako bi tu štetu sveo na najmanju moguću mjeru. Ne mogu se nikako složiti da su gubitci do 10 % normalni, po meni je to pretjerano složio bi se da je to negdje od 3-5% sve što bi bilo više je previše.

ŠTO TREBA RADITI KADA NASTUPI BEZPAŠNO RAZDOBLJE

Znamo da u današnjim vremenskim uvjetima, i iznenadnim vremenskim nepogodama imamo veliko vremensko razdoblje bez nektarne paše. Što nam je činiti kada se to dogodi? Kako bi zadržali i potaknuli matice da i dalje polažu jaja, moramo pristupiti poticajnom prihranjivanju. Na koji način ćemo to raditi, to je izbor i odluka svakog pčelara ponaosob. U takvim situacijama je najsigurnija pogača, jer je najmanja mogučnost izazivanja grabeži, ali danas postoje razni načini da se bez straha i prolijevanja sirupa to isto napravi sa šečernim sirupom. Ako nema unosa pet dana, tog trenutka je potrebna intervencija i znak da je to vrijeme kada i kako matice nebi stale sa zalijeganjem, već ćemo ih natjerati da nastave svoju zadaću. Ako radimo ovako sigurno neće nedostajati generacije mladih pčela i sigurno neće nedostajati peludi, jer čim matice polažu jaja pčele će sigurno pronaći pelud i unositi ga u košnicu. Ali niti to nije sve, pčele su sigurno unjele dobre količine peludi dok je bilo obilje u prirodi i čuvaju ga za ono vrijeme kada će biti manje dostupan u prirodi. Još jednom moram naglasiti, ne postoji manje ili više kvalitetan pelud i to je jedna velika izmišljotina, jer pčele ne unose ono što njima ne odgovara. Od kuda čovjeku pravo da odlučuje koji pelud je više ili manje kvalitetan, o tome odlučuju pčele same. Što je više poliflornog peluda to je bolja i raznovrsnija ishrana ličinki i mladih pčela. Kada nastupi sušno razdoblje uzrokovano ekstremnim temperaturama, niskom relativnom valagom zraka, tada pčelar mora reagirati, a ne čekati, jer ako čeka svaki dan je veliko zakašnjenje. Kada se zakasni poticajnim prihranjivanjem ili prihranom za nadopunu zaliha, a tu je mjesec srpanj kada matice počinju zalijegati zimske dugoživuće pčele tada imamo veliki nepovratni problem. Ako se krene sa bilo kakvom prihranom u rujnu tada matice više ne zaliježu zimske dugoživuće pčele, već ponovo zaliježu kratko živuće pčele i evo problem pred samu zimu. Postoje protivnici bilo kakvog prihranjivanja šečerom, u redu, a ja se pitam dali treba razmišljati da nešto nije dobro ili spašavati pčelinje zajednice. Svjestan sam da je šečer nužno zlo, a zašto onda dodaju šečerne pogače i k tome još razne dodatke koji su totalno neprirodni za pčele. Na primjer dodaju mlijeko u prahu, sojino brašno i tko zna koje dodatke s kojima se pčele u prorodi ne susreću. Sada je najnovije pomodarstvo pogače s peludom, a to je totalni promašaj, jer pčele taj pelud jednostavno ne uzimaju već ga izbace kao i sojino brašno. Što je još apsurdnije u te šečerne pogače stavljaju „timol“ ljudi gdje vam je pamet. Treba zapamtiti i to zauvjek, ne postoji nikakva zamjena za pelud, a oni koji to propagiraju i nude kao spas, oni to rade iz neznanja i radi vlastitog profita. Toliko o tim i takvim teorijama što se tiće poticajne prihrane i prihrane za nadopunu zimskih zaliha hrane, jer tu treba prevladati samo zdrava logika i zdrav razum. Moramo shvatiti da je pčela kukac i k tome plemeniti i da ne mora uvijek biti sve dobro za pčele što je dobro za sve sisavce i samog čovjeka.

KADA TREBA KRENUTI SA TRETMANOM PROTIV VAROE

            Od same pojave varoe, pa i dan danas varoa ima velikog upliva na gospodarenje sa pčelama. Od pčelara zahtijeva potpuno novi pristup, k tomu i više znanja, još više vremena a s tim svim povećavaju se i troškovi. Želja svakog pčelara je da ima zdrave i u svakom trenutku primjereno jake pčelinje zajednice, koje će bit spremne proizvesti visoko kvalitetne pčelinje proizvode, bez ikakvih kemijskih ostataka, bolje reći ne opterećene ničim već potpuno čiste.

            Od pojave varoe pčelar je sam višestruko odgovoran za svoje pčele i njihovo zdravstveno stanje. Bez pčelareve pomoći pčelinje zajednice bi brzo oslabile, a zatim i propale. Pčelar mora varou držati pod kontrolom tijekom cijele godine, ali ga još koji put iznenadi, tako da bilo kakva intervencija bude prekasna. Ako se pčelar imalo zaboravi, posljedice toga budu oslabljene zajednice ili u najgorem slučaju njihova propast. U bilo kojem slučaju i bilo što se od ovoga dogodilo za pčelara će biti žalost i gospodarska šteta. U ključnim trenucima pčelar mora biti spreman na intervenciju da li biotehničkim metodama ili nekim drugim dozvoljenim metodama mogao spriječiti preveliki razvoj varoe.

            Svaki pčelar koji imalo drži do svojih pčela mora kontrolirati i samo prirodno opadanje varoe i to je jedan pokazatelj kada mora intervenirati. Ja neću sada nabrajati kako se što radi to je već opisano mnogo puta. Uspješnost uništavanja varoe je ovisna od osposobljenosti pčelara, koji mora pravilno upotrijebiti bilo koje sredstvo za uništavanje varoe, točno po uputama proizvođača. Tko tako radi taj ima uspjeha, a onaj koji to radi stihijski i na pamet, k tome još sa svim mogućim preparatima koji su mu dostupni, takvi niti imaju uspjeha već slabe ili nikakve pčelinje zajednice, a o pčelinjim proizvodima da i ne pričamo. Što nam to govori? Da svaki pčelar mora biti savjestan i odgovoran za svoje pčele i o njemu samome ovisi o uspješnosti tretmana. Uspješnost tretmana mjerimo ocjenjivanjem sredstava kojim smo tretirali, to znači da moramo znati koliko je varoa otpalo ali isto moramo znati koliko ih je još ostalo u pčelinjoj zajednici. Kada se pčelar ovako bude ponašao, tada neće biti većih iznenađenja.

Ponekad je gustoća pčelinjaka je prevelika. Ako pristup akciji tretiranja i njihova izvedba nije približno ista, posljedice mogu biti katastrofalne kao što su: grabež, reinvazija, domino efekt. Ovo se može dogoditi zbog samo jednog  zaboravnog pčelara , koji je zaboravio na varou, a njegov pčelinjak je invadiran, a u istom trenutku invadiran je i susjedni pčelinjak ali i svi pčelinjaci u širem području događa se domino efekt. Kada završi glavna paša, znači da su medišta  prazna pčelar može upotrijebiti različita sredstva za uništavanje varoe. Danas postoje različita sredstva za uništavanje varoe. Svako sredstvo koje pčelar upotrijebi ima svoje posebnosti, mane i efikasnost. Moja preporuka bi bila da se upotrijebi neko od kontaktnih sredstava, zbog jedino i jednog razloga, a to je veliki broj varoa koje se nalaze u poklopljenom leglu. Niti jedno isparavajuće sredstvo se ne može koristiti kao primarni tretman, (mravlja kiselina i timol) jer u to vrijeme su temperature previsoke i tu svaki uspjeh tretmana prestaje. Sa uspješnim tretmanom u ovom vremenu pčelar postavlja temelje za uspješan uzgoj zdravih zimskih pčela. Ako po završetku paše propustimo tretiranje varoe , posljedice mogu biti jako velike. Ne samo, da bude previše oštećenih zimskih pčela, moguće je da u kratkom vremenu više neće biti spasa za cijelu zajednicu pa i pčelinjak. Ako smo redovito i na vrijeme radili tretmane i to kontaktim sredstvima kada je u zajednici bilo leglo u većem opsegu, a to je polovina srpnja i druga polovina rujna. Na redu je još jedno tretiranje, a to je zimsko tretiranje kada u zajednici nema legla. Svaki pčelar koji će se pridržavati reda i odabrati jedno od efikasnih kontaktnih sredstava varou će uništiti 90- 95 % tako da će u zimskom tretmanu biti samo čišćenje, onih varoa koje u proljeće mogu zagorčati život ne samo nama već i našim pčelama. U ovom tekstu nisam spominjao imena preparata za tretiranje, to mora odlučiti svaki pčelar sam. Ali ipak ću se morati osvrnuti na neke preparate koji imaju nebulozna uputstav za primjenu. Na primjer Checke Mite i Bayvarol imaju uputstvo da ih se terba držati u košnici 42 dana. To je totalno krivo, ako znamo da je ciklus poklopljenog legla 12 dana i uzmimo još trutovsko leglo još 4 dana to je ukupno 16 dana, ako u tom periodu sredstvo ne odradi i neće više nikada. Drugo, po mojim istaživanjima Checke Mite uspješno radi 8-10 dana, a nakon toga pčele zatvore kontaktnu površinu propolisom i u tom trenutku je tvar na toj traci poddozirana. Sa Bayvarolom je još gore, on djeluje do 6-tog dana već 7 i 8 dana nema efekta, a to se događa i sa drvenim letvicama kao i onima od furnira. Što nam to govori? Govori nam to da kod Checke Mite moramo tretman ponoviti 10-ti dan, a kod svih ostalih preparata još dva puta svakih sedam dana. Reći će svi to je skupo, da skupo, a dali je skupa pčelinja zajednica kada propadne? Sva isparavajuća sredstva kao što su timol, mravlja kiselina i ostalo mogu se koristiti samo kao pomočna sredstva i to u ono vrijeme kada se nesmiju koristiti kontaktna sredstva radi unosa nektara. Na ta sredstva se ne možemo osloniti kao primarno tretiranje jer iza njih ostaje puno previše varoe u zajednici. Isto tako kada govorimo o oxsalnoj kiselini sa glicerinom isto može poslužiti kao pomočno sredstvo, ali ako se pretjera sa količinom kiseline također pčelinja zajednica propada, jednostavno bude spaljena. Tu također moram spomenutu neka uputstva gdje se govori da takav pripravak može biti u košnici i 6 mjeseci. Hajde se zamislite, da pčelinja zajednica bude 6 mjeseci pod terapijom, pa to ne može izdržati niti jedno živo biće na ovoj planeti. Dalje što se tiće sublimacije oxsalnom kiselinom to je još jedno veliko zlo, jer vi tada ne tretirate oxsalnom kiselinom već mravljom, jer se ona kod visoke temperature pretvara u mravlju kiselinu, vodu i ugljični monoksid. Kada se ohladi opet bude oxsalna koja se zalijepi po saću i u proljeće pčelinja zajednica se ne razvija. Zašto? Vrlo jednostavno, matica svojim zadkom unosi te sitne čestice oxsalne kiseline u stanice saća prilikom polaganja jaja. Kada jaje pukne i bude ličinka ona jednostavno bude spaljena od te kiseline. Da se malo podsjetimo Ph oxsalne je od 0,5-1, nema kiselije tvari na ovom svijetu. Govori se da se oxsalna kiselina nalazi u raznim biljkama i povrću, da  u kojim količinama, u nekim sitnim mikrogamima, ali to nije ista kiselina koju nama prodaju, jer dehidrat oxsalne kiseline je napravljen sintetičkim putem. Prirodna kiselina i ona sintetčka imaju istu kemijsku formulu, ali ne dijeluju isto. Jednostavno pitanje dali je željezo u našem organizmu isto kao i ono za armaturnu mrežu ili sjekiru, naravno da nije. Moram se osvrnuti i na to za što se je oxsalna na veliko koristila, a to je tekstilna industrija, metalurgija i još u nekim industrijama za izbjeljivanje. Danas u Europi gotovo da i ne postoji tekstilna industrija kao niti metalurgija, ali ta se kiselina proizvodi i dalje i treba ju negdje prodati, lobiji rade svoje preko raznih reklama. A i mediji rade svoje, a najpovodljivija skupina ljudi su upravo pčelari. Znaći samo profit... Možda je sve ovo previše iskreno, da ali je ipak čista istina. Po mojem iskustvu i uvjerenju treba izbjegavati kiseline u najširem krugu, jer su ih lobiji proglasili kao ekološka sredstva, a takozvana ekološka proizvodnja ne postoji već je i to velika prevara i prodavanje magle. Citat: oxalna kiselina (franc. oxalique, prema grč. ὀξαλίς: kiseliš), etan-dikarboksilna kiselina, HOOC-COOH, najjednostavnija dikarboksilna kiselina, obično dihidrat u obliku bezbojnih hlapljivih kristala. Soli oksalne kiseline (oksalati) nalaze se u kiselici, rabarbari, špinatu, rajčici i dr. biljkama te u guanu. U većim količinama oxsalna kiselina i njezine soli djeluju otrovno na ljudski organizam. Proizvodi se dehidrogenacijom natrijeva formijata te oksidacijom propena ili ugljikohidrata, a rabi se u tekstilstvu, za bijeljenje kože, drva i slame, za čišćenje metala, kao reagens u kemijskoj analizi, a kiseli kalijev oksalat za uklanjanje mrlja od hrđe. Ova kiselina je 3000 puta kiselija od octene (sirčetne) kiseline, treba se zapitati što radi pčelama, a i ljudskom zdravlju ako smo samo malo nepažljivi. Sada će mnogi reći jako puno posla, da ali na ovaj način možemo pčelariti sa najminimalnijim gubicima. Opstanak zajednica ovisi o ova tri činbenika: Da pčelinja zajednica ima dovoljno zaliha hrne za zimovanje, da je na vrijeme očišćena od varoe i na kraju da imaju tijekom zimovanja potpuni mir. Po mojim dugogodišnjim iskustvima ovo su formule na koji način neće biti značajnih gubitaka, tvrdim možda i manje od 3-5%.

      UZROCI VELIKIH GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM ZIMOVANJA

Kako smo sami i jedini svjedoci da je prošla  pčelarska godina jako podbacila, a vremenske prilike ili bolje reći ne prilike su tome svemu kumovale. Pčele u nekim područjima su gotovo bile gladne, a na nekim rijetkim mikro lokacijama je ipak nešto i bilo. Znamo dobro da su prošle, jeseni i zime neki dizali paniku kako su pčele gladne i kako treba hitno intervenirati, ali svaka intervencija je već bila zakašnjela, jer paše nije bilo i samim time i premalo pčela, a i varooa je napravila svoje. Upozoravao sam već krajem svibnja da nešto nije dobro da je varooa buknula, a to je bio razlog  za uzbunu. Mnogi su odmahivali rukom i ništa nisu poduzimali. Svjdoci smo koliki su gubici, a ti gubici su prije svega radi neodgovornosti samih pčelara jer nisu na vrijeme intervenirali ni kod prihrane niti kod tretmana protiv varooe. Zato ćemo sada pokušati objasniti načine i važnost prihranjivanja i to u ljetno- jesenskom periodu i kako stvoriti kvalitetne zalihe hrane i to na vrijeme. Što svaki pčelar na vrijeme mora poduzeti kako bi mu pčelinje zajednice ušle jake u zimu i naravno uspješno dočekale proljeće? Kako se u pčelarstvu, a i u svim ostalim djelatnostima ništa ne radi na pamet, već se sve treba više puta provjeriti i tek tada donijeti ispravnu odluku. Priroda se je probudila skoro 40 dana ranije nego ikada, zato je trebalo sve odrađivati puno ranije a ne čekati. Prvi tretmani protiv varooe trebali su biti mjesec dana ranije i to sa već provjerenim sredstvima koja djeluju. Pokušat ću jednostavno pojasniti kako se to sve treba napraviti na vrijeme.

Poticajno prihranjivanje bilo je nužno iz više razloga, a to je ponajprije kako bi matice zalegle što više mladih dugoživučih pčela. Neke zajednice propadnu i to najprije one u kojima su ostale stare i iscrpljene pčele. Da bi pčelinja zajednica dobro zimovala i mogla dočekati proljeće i zatim uzgojiti tri generacije proljetnog legla, teba ući u zimu sa što više mladih dugoživućih (zimskih) pčela koje nisu iscrpljene radom. Treba misliti na sve parametre, a najviše na to da se pčele iscrpljuju radom i to pri ishrani najmlađeg legla. Tako je utvrđeno da pčele koje su izležene u prvoj polovini rujna, najbolje podnose zimovanje  i najduže žive. Zato se svaki pčelar mora potruditi da takvih pčela bude što više u pčelinjoj zajednici. Da bi se u tome uspjelo, treba maticu poticati da pojačano zaliježe i to od početka kolovoza do početka rujna. Ako nema unosa iz prirode tada se mora pristupiti poticajnom prihranjivanju. Dobro je poznato da od dana polaganja jajeta pa do izlaska mlade pčele prođe 21 dan, a onda još nekoliko dana dok se kod tih mladih pčela razviju mlječne žlijezde, kako bi mogle s mliječi hraniti leglo.Tada se već približava vrijeme kada matice prestaju sa zalijeganjem jaja, tako da se te pčele neće jako iscrpiti hraneći leglo. Osim svega već rečenog, mlade pčele pojačano uzimaju pelud te se stvara sloj masnobjelančevinastog tkiva, koje ima funkciju da pčelama omoguće da lakše dočekaju proljeće kako bi uzgojile prvi proljetni podmladak. Neki proračuni pokazuju da se iz tjelesnih pričuva od 7 tisuća pčela može opskrbiti bjelančevinama oko 1000 ličinki. Postavlja se pitanje kada početi sa poticajnom prihranom? To ovisi o klimatskim prilikama, dali je potpuno bezpašno razdoblje ili ipak ima nekog malog unosa iz prirode. Ako ima bilo kakvog unosa iz prirode poticajno prihranjivanje je nepotrebno, ali čim unos prestane moramo odmah nastaviti sa prihranom. Postoje razlike između kontinentalnog i mediteranskog dijela zemlje. U kontinentalnom dijelu moramo sa poticajnom prihranom krenuti već početkom kolovoza, dok u mediteranskom dijelu to možemo odgoditi za nekih 20 dana, ali ako je tamo bezpašno onda ne treba čekati već treba odmah krenuti. Mnogi će reći da u prirodi nema peludi, ali ni to nije točno, kada se prihranjuje pčele pronađu pelud i odmah ga pojačano unose u košnice. Zašto? Jednostavno zato jer potrebe za peludi raste onog trenutka kada matica počinje pojačano sa polaganjem jaja. U našim krajevima večina pčelara kreće u poticajno prihranjivanje u trečoj trečini kolovoza ili čak i polovinom rujna što je više nego prekasno. Ne računaju ili ne znaju kolika je važnost peludi u kolovozu i rujnu za ishranu legla . Isto tako pelud je važna i za stvaranje bjelančevinasto masnog tkiva koje će prezimiti i koje će biti zadužene za uzgoj proljetnog legla. To je naročito važno za one krajeve gdje zna biti oskudna peludna paša. Stimulaivna prihrana se radi sirupom u omjeru 1kg šečera 0,6 litara vode, takav sirup se daje od 0,5 l do 1l svaki ili svaki drugi dan. Stalni dotok hrane jako dobro utjeće na pčele jer one tada intenzivnije hrane maticu, a ona tada polaže veći broj jaja. Kada se prihranjuje moramo biti jako pažljivi kako nebi došlo do grabeži. Sirup se dodaje isključivo navečer. U današnje vrijeme hranilice nam nisu ni potrebne, jer prihranu je sigurnije dodavati u vrečicama ( slično pogačama). Zašto je tome tako? Jednostavno nema nikakvog mirisa, a niti curenja tako da tuđice nemaju gdje pronaći izvor hrane. Jedan od važnih uvjeta za uspješno poticajno prihranjivanje je i mlada, sposobna i zdrava matica. Stare matice uvijek ranije prekidaju s polaganjem jaja od mladih matica. Tako se često dogodi da poticajno prihranjivanje kod takvih zajednica koje imaju stariju maticu ne dobijem željene rezultate. Isto tako loši rezultati poticajnog prihranjivanja će biti i kod onih  pčelinjih zajednica koje imaju slabe ili nikakve pričuve hrane. Takve zajednice će najprije osiguravati i stvarati zalihe hrane, a tek onda će krenuti sa zalijeganjem, ako bude vremena. Također se događa da u vrijeme velikih vručina mlade matice, bez obzira što su mlade i zdrave, osjetno smanjuju zalijeganje. Razlog tome je otežavanje razvoja legla radi visokih vanjskih temperatura i niske vlage u košnici. Stoga je vrlo važno da svaki pčelar postavi pojilice u neposrednoj blizini pčelinjaka.

UZROCI GUBITAKA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM JESENI I ZIME

Već je puno toga rečeno što, kako i kada treba napraviti da bi pčelinje zajednice dobro prezimile i na taj način ušle u proljeće jake i spremne za razvoj u predstojećoj sezoni. Međutim, mnogi rade iste pogreške iz sezone u sezonu i nikako da nauće na svojim pogreškama, a to je i značajan financijski gubitak. Opet ću ponoviti kako treba slušati prirodu i znati prepoznati poruku i to u pravo vrijeme što pčele traže. Prošle sezone priroda je uranila punih 40 dana i u nekoliko navrata mraz i niske temperature, trebale su brze intervencije kako u prihrani tako i u tretmanima protiv varooe.

1. Dugi  bezpašni periodi, matice su prestajale sa zalijeganjem, a trebalo je odmah krenuti sa poticajnim prihranama kako bi se zadržalo leglo u što većem broju. Velika večina koji imaju velike gubitke ili čak i manje nisu ovo napravili. Kasnije su došle jake vručine opet bezpašno doba i to u srpnju kada već matice počnu polagati jaja za zimske dugoživuče pčele, to nisu napravile zbog nedostatka unosa nektara i peludi. Bilo je zanešeno vrlo malo legla i zajednice su slabile, a i varooa je radila svoje.
2. Zakašnjeli tretmani protiv varooe, mnogi su preskočili primarni tretman očekujući nekakvu pašu ili su napravili nekakav tretman sa nekim sredstvom koje nije dalo nikakve rezultate jer je bilo prekasno. Prvo tretiranje je trebalo napraviti već početkom lipnja, jer sve je došlo 40 dana ranije , pa tako se je i varooa razbuktala toliko ranije.
3. Mnogi su povjerovali onome što su vidjeli i čuli na internetu, međutim nitko nije prije napravio nikakve probe već  se je krenulo stihijski s tim načinima tretmana. Upute o tretmanu dijelile su se od usta do usta ili preko tzv. društvenih mreža, što nikako ne drži vodu. Pouzdali su se u nekakve priće Randy Olivera koji govori da sve što vide radi u eksperimentalne svrhe. I tu još nije kraj, ljudi ne mogu shvatiti da nije isto pčelariti u Americi i ovdje na brdovitom Balkanu i Hrvatskoj. Ne može se sve isto napraviti niti u Hrvatskoj,  jer imamo tri klimata, a to su mediteranski, brdsko planinski i kontinentalni i tu su ogromne razlike od pašnih prilika pa sve dalje.

Ovo su tri najznačajnija uzroka i to je najveća krivica samih pčelara koji traže krivnju negdje drugdje, e nema je. Izgovori da nije bilo peludi u prirodi, ajde to može biti možda u mediteranskom dijelu Hrvatske, ali u gorskoj i kontinentalnoj ne može i nije bilo nedostatka peludi. Trebalo je samo lagano potaknuti pčele sa poticajnom prihranom i unos peludi kreće, jer matice počinju sa većim zalijeganjem, a za ishranu mladih ličinki je potrebna pelud. Jer ako su matice stale ili su zalijegale vrlo malo, uzrok je ležao u nedostatku nektara , a ne peludi. Kako je vrijeme odmicalo bilo je već vidljivo da će pčelinje zajednice ući u zimu jako oslabljene i već su se nazirali gubici i to veliki. Sada mnogi pčelari i neki znanstvenici govore o tome da je kriv CCD, X faktor, klimatske promjene  i mnoge druge nebuloze. Ovo su samo izmišljotine kako bi se prikrilo neznanje, nerad i škrtost. Nadam se i to iskreno da će se mnogi probuditi i naravno nešto naučiti na teškim svojim pogreškama.

Kao i svake sezone tako i ove jeseni i zime organiziramo edukativna predavanja i radionice. Ovaj puta nam je odobreno korištenje prostora dva puta mjesečno i to prva i treće srijeda u mjesecu. Za sada su predavanja u pripremi jer smo još uvijek u dogovorima sa predavačima, ali uskoro ćemo objaviti prva predavanja. Molom sve zainteresirane , kao i članice i članove da se odazivaju i dolaze na predavanja i radionice kako bi uvijek bili na vrijeme informirani, kako bi naučili ili se podsjetili o nečem novom. Upravni Odbor ovo ne radi, radi sebe već isključivo za naše članove i svu zainteresiranu javnost. Zato vas molimo da dođete i slušate predavanja, da nešto više naučimo svi zajedno kako ne bi bilo gubitaka pčelinjih zajednica ili bilo kakvih drugih iznenađenja. UO PD " LIPA"

 07.10.2024 Broj:859

Temeljem Delegirane uredbe EU 2021/126., i važećeg Pravilnika o držanju pčela i katastru pčelinje paše, zaključno do 31. 12. 2024. godine obavljat će se prikupljanje podataka za ažuriranje Evidencije pčelara i pčelinjaka (EPP) za 2025. godinu.

Uputu i obrazac preuzmite na slijedećem linku:

Sve članice i članove PD " LIPA" obavještavamo da su predavanja u jesensko -zimskom vremenu u pripremi. Trenutno čekamo odobrenje za korištenje prostora u MO Gornja Dubrava, Dravska 4. Kada dobijemo odobrenje objavit ćemo raspored predavanja , radionica i okruglih stolova kao i druženja u koliko će biti interesa za to. Također se priprema promocija knjige " ČETRDESET GODINA PČELARSTVA" autora Josipa Križa. Puno je aktivnosti u pripremi i biti će sve odrađene u koliko će se članovi i članice potruditi da dođu i uključe se u sve ove predviđene aktivnosti.

Poštovani! Zagrepčani, ovih dana imamo puno poziva u vezi odbjeglih rojeva pčela i to je veliki problem. Ali pčelari ove udruge to ne rade jer nam je to ukinuo vrli gradonačelnik Tomislav Tomašević Senf sa svojom svitom. Molimo vas da ne zovete više kontakt naše udruge jer naši pčelari to ne rade i ne smiju raditi jer više ne postoji "PČELARSKO DEŽURSTVO". Hvala Vam na razumijevanju pa izvolite zvati Grad Zagreb ili Gradski ured za gospodarstvo i ekologiju bivši za (poljoprivredu i šumarstvo) jer je i poljoprivredu ukinuo.

 25.04.2024 Broj:814

IZMJENE I DOPUNE PRAVILNIKA O PROVEDBI INTERVENCIJA U SEKTORU PČELARSTVA 2023/27.

APPRRR objavila je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o provedbi intervencija u sektoru pčelarstva unutar Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. (NN 47/2024) i prateće obrasce za izmijenjene Intervencije 1 i 4.

Na službenoj stranici APPRRR-a:  https://www.apprrr.hr/pcelarstvo-3/  objavljeni su obrasci za izmijenjene Intervencije 1 i 4.

Poveznica na Izmjene i dopune Pravilnika o sektorskim intervencijama u pčelarstvu:

PODIJELI

U svibnju su normalne mjesečne temperature između 18 i 26 C, a ponekad znaju porasti i do 30 C, a u južnim krajevima, apsolutne maksimalne temperature mogu biti i preko 31- 33 C. Svibanj zna iznenaditi pa može i ekstremno zahladiti, a na jugu zemlje puše jaka i hladna bura, ali to su samo ekstremni slučajevi. Vjetrovi su u pravilu umjereni ili slabi ali znaju iznenaditi jaki južni tzv. Fen koji upropasti glavnu pašu. Sunčanih sati bude od 230-265, a na jugu i puno više. U svibnju kreće glavna paša i to bagrema, kao i još mnogo drugih biljaka koje nam manje znače u to vrijeme.  

KAKVO JE STANJE PČELINJIH ZAJEDNICA ?

Matice intenzivno polažu maksimalan broj jaja, a zajednice su ili bolje reći trebale bi biti maksimalno razvijene. Matice polažu od 1500-1800, a one izuzetno dobre 2000 pa i više jaja dnevno. Jake pčelinje zajednice imaju od 10-13 okvira legla, kao i 3-4 nastavka puna sa pčelama. Takve zajednice su spremne iskoristiti nadolazeću glavnu pašu. I dalje forsiramo gradnju saća kao i okvire građevnjake, jer sve je veća potreba za trutovima. Počinje djelovati instinkt rojenja, a zajednice koje se nalaze u malim prostorima kao npr. AŽ košnice rojenje je već u punom jeku.

ŠTO PČELARI MORAJU RADITI?

Pčelar mora stalno biti prisutan na pčelinjaku, da bi na vrijeme mogao proširiti plodište dodavanjem satnih osnova. Isto tako mora redovito izrezivati građevnjake, kada je trutovsko leglo poklopljeno, kako bi se pčelar i na biološki način borio protiv varoe, a ukoliko ne koristi okvir građevnjak ima i drugih poslova koje mora obaviti. Pčelar mora pravovremeno poduzimati mjere kako, pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, pri čemu treba dodati nastavak, kako bi se zajednica mogla nesmetano razvijati, u koliko je plodište puno legla, peludi, meda i to prije početka glavne paše, zapravo ovo su sve pripreme za iskorištavanje glavne paše. Ako su neke zajednice već pale u rojevno stanje, pčelar to mora pokušati prekinuti. 

MJERE PROTIV ULASKA ZAJEDNICE U ROJEVNO STANJE

Prirodno rojenje zbog svojih velikih nedostataka ni u kom slučaju se ne može uskladiti sa ciljevima suvremenog pčelarstva. Da pčelinja zajednica ne bi ušla u rojevno stanje, treba joj omogućiti da se razvija i da pčele rade u košnici i izvan nje, tj. Sve pčele treba zaposliti. Prije svega, treba držati mlade matice, jednogodišnje i nikako starije od dvije godine, koje intenzivno i pravilno polažu jaja i porijeklom su iz visoko produktivnih i po mogućnosti nerojivih zajednica. Već u rano proljeće treba pravovremeno proširiti pravilno izgrađenim mladim saćem sa radiličkim ćelijama, a kad  bude dovoljan broj mladih pčela koje su sposobne za gradnju treba dodavati satne osnove, a oni pčelari koji žele mogu koristiti i okvir građevnjak, kako bi zaposlili što veći broj mladih pčela. Na taj način matica neprekidno polaže jaja, a pčele su angažirane oko hranjenja legla i izgradnje saća, prenošenju i preradi nektara, zapravo cijela zajednica je u neprekidnom radnom raspoloženju. Polaganje jaja bude ograničeno samo onda ako u gnijezdu bude nepravilno izgrađeno saće ili ako je saće tamno, jer u proljeće matica ne polaže jaja u takve ćelije saća. Matica neće polagati jaja ni u saće ako ima plijesni ili bilo kakvih drugih nečistoća. Pčele koje su opterećene radom pri smanjenoj temperaturi u gnijezdu plodišta, tu su pčele primorane trošiti zalihe hrane u svom tijelu, a posljedica toga je da zajednica rano ne ulazi u rojevni nagon. U Hrvatskoj je prirodno rojenje najizraženije u područjima sa jakom i ranom peludnom pašom, koja stimulira maticu na polaganje velikog broja jaja, a glavna paša bude daleko. Jako dobro sredstvo protiv rojevnog  nagona je pravovremeno proširivanje košnice i što bolje zapošljavanje mladih pčela, bilo gradnjom ili hranjenjem legla.

KAKO PREKINUTI ROJEVNO STANJE PRIJE GLAVNE PAŠE?

Ako je pčelinja zajednica ušla u rojevno stanje 10-15 dana prije glavne paše, treba ga prekinuti. Prekidanje rojevnog stanja prije glavne paše možemo postići na način da zamijenimo mjesto košnice pčelinje zajednice u rojevnom stanju sa košnicom druge zajednice koja nije u rojevnom stanju. Ovo treba napraviti u poslijepodnevnim satima. Nakon promjene mjesta pčele letačice rojevne zajednice vratit će se u nerojevno stanje i aktivno će se uključiti u rad zajednice. Pčele nerojevne zajednice djeluju svojom aktivnošću na neaktivne pčele rojevne zajednice, dolazi do pregrizanja matičnjaka, čime se rojevno stanje prekida. Praktično ovaj način se može i lakše primijeniti, kada se u jednoj te istoj košnici nalazi pomoćna zajednica i to iznad zajednice koja je u rojevnom stanju dovoljno je samo zamijeniti mjesta , nastavaka u kojima se nalaze dvije zajednice i na ovaj način pčele će same prekinuti rojevno stanje. Na ovakav način rotiranja ipak je još potrebno proširiti zajednicu sa još jednim nastavkom koji je popunjen satnim osnovama.

PREGLED ZAJEDNICA PRIJE GLAVNE PAŠE

Prije početka glavne paše pčelar mora napraviti pregled košnica kako bi se uvjerio u snagu i zdravstveno stanje zajednica. Ovo je obavezno, jer poslije dodavanja medišta, pčele više ne treba uznemiravati, a i sam pregled puno teže je obaviti. Pčelar će ovim pregledom utvrditi koliko su pčelinje zajednice spremne iskoristiti pašu, a poduzet će mjere protiv bilo kakvih neuspjeha ili propusta. Prije samog početka glavne paše zajednice moraju biti potpuno razvijene, sa puno pčela kao i poklopljenog legla, a razumije se i sa dobrim radnim raspoloženjem zajednice. Radi se i pregled matica da bi se znalo koja će od njih biti zamijenjena. Ako su neke zajednice povukle matičnjake, moraju se odmah poduzeti mjere za prekidanje rojevnog stanja. Treba napraviti temeljit pregled nepoklopljenog i poklopljenog legla, kako bi se utvrdilo njihovo zdravstveno stanje. Posebnu pažnju treba posvetiti na američku gnjiloću, a naročito ako je bilo te bolesti u neposrednoj blizini. Ako smo na vrijeme obavili sve poslove, do rojenja u svibnju ne bi trebalo doći. Jedan od najcjenjenijih izvora pčelinje paše kod nas je bagrem, koji počinje cvjetati od početka pa sve do kraja svibnja, što ovisi od nadmorske visine, vremenskih prilika i lokacije na kojoj se nalazi. Dobar pčelar u jednoj sezoni može iskoristiti i dvije paše na bagremu, radi čega je uputno da o bagremu ima više znanja. Na određenoj lokaciji bagrem počinje cvjetati nakon 42 dana poslije cvatnje marelice, ili 45 dana od prve pojave pupoljaka. Jedan cvijet luči nektar dva dana, jedan grozd cvjeta pet dana, jedno stablo oko osam dana, a bagremova šuma na jednoj lokaciji izlučuje nektar u prosjeku od 10- 12 dana. Bagremov cvijet najbolje izlučuje nektar ako je noću minimalna temperatura 10 C, a tijekom dana oko 25 C sa vlažnošću zraka oko 65-75% bez vjetra i jakih oborina. Bagremov cvijet ne izlučuje nektar ako je ne lokaciji gdje se nalazi, tijekom prvih pupoljaka, noćna ili jutarnja temperatura pala ispod 0 C, a manje izlučuje ako je tijekom cvatnje pala ispod 5 C. Najveće prinose imat ćemo ako prije cvatnje imamo pašu na vrbi ili uljanoj repici, a poslije te paše preselimo na mjesto gdje cvjeta bagrem. Na dobroj bagremovoj paši jake zajednice bez rojevnog nagona redovno dnevno unose od 8- 15 kg nektara, a na jednoj lokaciji može se u prosjeku ostvariti prinos po jednoj pčelinjoj zajednici oko 50 kg meda. Treba naglasiti da je kod nas učinjeno manje nego u susjednoj Mađarskoj na proširenju bagremovih šuma i uvođenju novih bagremovih šuma koje kasnije cvjetaju. Bagremov med je izuzetno svijetle boje sa zelenkastim odsjajem, dosta je tražen na domaćem i stranom tržištu. Sve ovo je ove godine trebalo napraviti u travnju, ali to su samo rijetki ekstremi koji se s vremena na vrijeme događaju u prirodi. Moramo znati i ovo, da je svake prijestupne godine uvijek sve naopako, a tako je i ove.

                                                                                                                   Pčelar  Josip Križ