DA SE MALO PODSJETIMO KAKO PRIPREMITI ZAJEDNICU ZA GLAVNU PAŠU?

Nema komentara » Datum objave: 26.04.2020 u 9:44 - postavio
Kategorija: Uncategorized

           KAKO PRIPREMITI PČELINJU ZAJEDNICU ZA GLAVNU PAŠU?

Postoji mnogo načina na koji se priprema zajednica za glavnu pašu,pa gotovo koliko pčelara toliko tehnologija.Ali jedno i jedino što je izuzetno važno je to da se sve napravi na vrijeme, a ne da već u siječnju i veljači krenemo buditi pčele.Nije dobro prerano stimulirati pčelinju zajednicu, jer postoji mogučnost velikih zahlađenja,a kada stimuliramo zajednicu prerano, matica krene sa zalijeganjem, prerano se potroši hrana i u večini slučajeva tada dolazi do velikih gubitaka, odnosno propadanja zajednica od gladi. Mnogo puta sam čuo i vidio da neki neuki pčelari da ih tako nazovem,kreću sa stimulativnom prihranom već, o Božiću, a kad zajednice stradaju onda je kriv netko drugi, a najčešće sredstvo protiv varooe ili nekakva nozema cerane.Stimulativno prihranjivanje nije potrebno prije nego se priroda sama počne buditi, a to je pojavom prvih cvijetnica. Tada je pravo vrijeme da se počne stimulirati pčelinja zajednica,sve prije je potpuna besmislica, jer pčele su bolji sinoptičari i od samih sinoptičara. Što to znaći, da one točno znaju i osječaju kakvo će biti vrijeme, a i mi, možemo svojim nepromišljenim potezima samo naštetiti i poremetiti njihov bioritam.

ŠTO BI PČELAR TREBAO RADITI U VRIJEME VOČNE PAŠE DALJE?

U tijeku cvatnje vočaka kao što su:šljive, trešnje, jabuke , pa i sam maslačak, a u drugoj polovici travnja kreće i uljana repica (ako je kojim slučajem prošle jeseni negdje posijana)i mnoštvo drugih biljaka koje luče pelud i nektar. Ako vrijeme imalo bude stabilno jake zajednice će donjeti i viškova nektara i peludi, više nego im bude potrebno za daljnji razvoj, znaći napravit će dobre zalihe peludi pred bagremovu pašu.U zajednicama će ostati samo mlade pčele, jer će zimske pčele izumrijeti. Pčele i dalje pri povoljnom vremenu unose nektar i pelud i naravno dobro grade saće i to samo uz prisutnos matice i legla svih uzrasnih struktura.Dobro nam je poznato,da voštane žlijezde najviše izlučuju vosak kod pčela koje su stare od 5-18 dana. Što nam je sad raditi? To znaći da je pravo vrijeme za dodavanje satnih osnova,jer upravo sada je ono pravo vrijeme za gradnju i upravo sada ćemo dobiti najkvalitetnije izgrađeno saće.Na ovaj način zaposlit ćemo mlade pčele koje su glavni nositeli rojevnog nagona. U pravo vrijeme i forsiranjem gradnje saća spriječit ćemo rojevni nagon, a istovremeno ćemo omogućiti matici da, bez premiještanja meda od strane pčela, da položi maksimalni broj jaja. Moramo dobro pratitistanje pčelinjih zajednica kako bi kod onih najjačih (koje kipe) mogli odraditi ono što te zajednice od nas u tom trenutku traže. Iako klupko više nije jako zbijeno,polaganje jaja i razvoj zajednica ide vrlo brzo.Tome svemu doprinosi veliki dotok peludi i nektara,doekle toplo vrijeme,kao i svakim danom sve veća količina mladih pčela, čija je sposobnost hranjenja 3-5 puta veća od sposobnosti zimskih pčela. Površine sa leglomsvakim danom se povečavaju i pokrivaju cijelu površinu saća.Ako dođe do prekida dotoka peludi i nektara zbog lošeg vremena pčelar mora intervenirati poticajnom prihranom,najbolje pogačom kako pčelinja zajednica nebi zaostajala u svom razvoju.Moramo znati i činjenicu da će nam pčele koje budu izležene u prvoj polvini travnja da će upravo one iskorištavati glavnu pašu.Moramo znati i to, koliko su nam važne sabiračice i da su nam još važniji broj mladih pčela primateljica. U mjesecu travnju rad pčelara mora biti najintenzivniji, jer ako se u ožujku nije mogao napraviti pregled radi vremenskih prilika to treba napraviti čim nam to vrijeme dopusti. Ako sada bilo što proustimo imat čemo velikih problema, ne samo sa slabijim zajednicama već i onim jakima, jer su neke već u ožujku najavile da će se rojiti i zato je posebno njima posvetiti naveću pažnju i brigu. Plodišta treba vrlo pažljivo proširivati jer još uvijek mogu nastupiti vrlo hladni dani( bilo je i godina kada je i pao snijeg i u nizinama).Neće biti na odmet ponoviti da trebamo što više koristiti mlade pčele za gradnju saća, po najprije za obnovu plodišta, a isto tako treba postaviti i okvire građevnjake (ne za suzbijanje varooe već za dobivanje voska i suzbijanja rojenja). U koliko se pored velikih napora neke slabije zajednice nisu uspjele razviti,iz bilo kojih razloga, dali stare matice ili loše mlade matice, takve zajednice je najbolje rasformirati ili spojiti sa jakima (izreka: uzmi onome koji nema i daj onome koji ima). Ako takve zajednice krenemo pojačavati,od takvog posla nikada nikakve koristi, već samo puno posla, a za ništa, jer ono što ne vrijedi i nikada neće vrijediti.Ako se te slabe zajednoce i ostave, i pored velikog uloženog truda one se sigurno neće razvit kako bi iskoristile glavnu pašu, a na taj način stvaramo unaprijed samo gubitak.

KAKO PROŠIRITI ZAJEDNICU I STIMULIRATI RAZVOJ ZAMJENOM NASTAVAKA (ROTIRANJE)

Prema jačini pčelinje zajednice, zbog vremenskih prilika,dotoka svežeg nektara i peludi, u drugom nastavku ima kod dobrih zajednica 6-8 okvira legla u svim stadijima ali večinom poklopljenog kao i peludi i nektara, a isto tako i puno mladih pčela. Iako u gornjem nastavku nema više slobodnog mjesta za polaganje jaja, matice se nerado spuštaju u donji nastavak,jer je u donjem nastavku,radi vremenskih prilika nešto niža temperatura.Kako pčelinja zajednice ne bi zaostajala u svom razvoju , potrebno je napraviti prvu zamjenu nastavaka, tzv. rotiranje. Ovo treba napraviti onda kada vrijeme pude stabilnije odnosno toplije i kada dotok peludi i nektara bude redovit,kako bi pčele mogle što prije pokriti sada gornji nastavak,onaj prazniji u koji će prijeći matica i tamo nastaviti sa polaganjem jaja.Nakon 14-18 dana nastavak će opet biti pun legla i tada treba opet napraviti rotiranje,nastavaka naravno ako bude vremena.Kod zamjene nastavaka koristimo instinkt matice za polaganjem jaja u gornjrm nastavku, jer tu je i naj toplije.Isto tako i pčele instinktivno prenose hranu iz donjeg u gornji nastavak,kako bi hrana bila što bliže otvorenom leglu oko kojeg stvaraju vijence s medom.Na taj način stimuliramao pčelinju zajednicu na brzi razvoj s postojećem hranom u košnici.U ovakvom slučaju pčelar ne mora skidati poklopce sa mednih okvira i ne mora stimulativno prihranjivati, što na pčelinjacima sa velikim brojem košnica zahtijeva izuzetno puno vremena. Ako se budemo imalo pridržavali ovakvog načina rada, nakon 15-18 dana pčelinja zajednica bude imala prmalo mjesta u dva nastavka.Da bi se pčelinja zajednica mogla nesmetano razvijati i da ne padne u rojevno stanje, prije početka glavne paše morat čemo dodati treći nastavak. Kako je počela i gradnja osnova, treba dodati nastavak sa osnovama kao i izgrađanim saćem,ali samo krajnje okvire(prvi i deseti). Jakim zajednicama,pri toplom vremenu i pri unosu nektara i peludi, takav nastavak treba staviti u sredinu između dva postojeća nastavka, mijenjajući pri tome mjesta tako da nastavak sa maticom bude na podnici.Leto mora biti otvoreno samo na podnici, kako bi pčele što prije bile primorane pritvatiti taj nastavak.Ako bi bilo onih famoznih rupa na bilo kojem nastavku pčele bi formirale novo leto i ovaj nastavak bio bi teško privaćen i služio bi im kao hodnik.U sredinu tog nastavka treba staviti 2-3 okvira s otvorenim leglom, a do tog legla stavljamo satnu osnovu. Na ovaj način se postiže najkvalitetnija gradnja saća u najpovoljnijim uvjetima i najvećem kontaktu sa mladim pčelema čije voštane žlijezde luče vosak. Novoizgrađeno saće koristimo za plodište gdje će biti leglo, što je od izuzetne važnosti u sanitarnom pogledu, jer je to mijera protiv raznih bolesti legla. Ako bude vrijeme nepovoljno, a mi moramo proširiti zajednicu, na ovaj način, nečemo napraviti nikakvu pogrešku, jer nečemo razdvojiti leglo, ono i dalje ostaje povezano u stupu. Preporuka  je da pčelama, u nepovoljnim vremenskim prilikama,uvijek bude dostupna pogača kao stimulacija (pogača i jest isključivo stimulativno sredstvo), jer pčele bez obzira na loše vremenske prilike neće prestati sa lučenjem voska i gradnjom saća.

DALI PRIJE GLAVNE PAŠE UKLONITI MATICU IZ ZAJEDNICE?

Mnogo puta sam naišao i to kod ozbiljnih pisaca(pčelarske literature) gdje govore o uklanjanju matica prije glavne paše i o navodnim većim prinosima meda.Ovo je totalna utopija! Pa zamislite si vojsku u ratu bez strategije i dobrog zapovjednika, kako će završiti, jednostavan odgovor, svi će izginuti tako je i sa pčelinjom zajednicom koja neće uginuti,ali od te tehnologije nema ništa. Takva zajednica je jednostavno obezglavljena, drugo ako se i izleže mlada matica, to će se dogoditi iz prisilnog matičnjaka i što smo dobili? Dobili smo poluproduktivnu zajednicu koja će idućeg proljeće biti slabić ili će takva zajednica oboljeti od nozemoze. Preporuka je svakom tko se imalo vodi nekom logikom da ovakve besmislice nikako ne radi, jer iako i dođe do izvlačenja prisilnih matičnjaka, izlijeganja i sparivanja takve matice, moramo znati da je to jedno od najlošijih riješenja, pa o tome već i vrapci na krovovima pjevaju. Što nam to govori,da jedino zdrave i jake zajednice koje imaju mladu i zdravu maticu iz kontroliranog uzgoja donose med, pelud i dobro gradi saće u određenim uvjetima.

ROJEVNO STANJE PRIJE GLAVNE PAŠE TREBA SVAKAKO PREKINUTI KAKO?

Ako je pčelinja zajednca već ušla u rojevni nagon 10-15 dana prije glavne paše, to treba prekinuti na sve moguće načine. Prekidanje rojevnog nagonaprije glavne paše možemo postići na način da zamijenimo mjesat košnicama onih zajednica koje su u rojevnom nagonu sa onima koje to nisu.Ovo se treba raditi u poslijepodnevnim satima. Nakon što smo zamijenili mjesta pčele letačice rojevne zajednice vračat će se u nerojevno stanje i morati će se uključiti u rad zajednice. Pčele nerojevne zajednice dijeluju svojom aktivnošću na neaktivne pčele rojevne zajednice,tada dolazi do progrizanja matičnjaka čime se praktično prekida rojevnog stanja. Postoji i jednostavniji načinkoji se puno lakše može primijeniti, a to je: kada na osnovnoj zajednici imamo pomočnu zajednicu(nukleus), Jednostavno taj nukleus spustimo na mjesto osnovne zajednice koja je u rojevnom stanju, a ovu vratimo na mjesto nukleusa i pčele vrlo brzo same prekidaju rojevno stanje ipočinju dalje nornalno raditi. Na ovakav način ipak moramo proširiti zajednicu znaći moramo joj dodati nastavak sa satnom osnovom.Prije samog početka glavne paše pčelar mora napraviti detaljan pregled pčelinjih zajednica, kako bi se uvjerio u snagu i zdravstveno stanje zajednica. Ovo se mora napraviti, OBAVEZNO, jer kad se postave medišta, pčele je nepotrebno više uznemiravati,a i svaki nepotreban pregled ja jako teško napraviti.Pčelar će takvim pregledom moći napraviti i neke intervencije, možda popravit neke ,pogreške i naravno procijeniti koliko su mu zajednice spremne iskoristiti pašu koja je već blizu. Prije nego što počne glavna paša pčelinje zajednice moraju biti potpuno razvijene, što znači da ima puno pčela svih uzrasta kao i poklopljenog i nepoklopljenog legla, a naravno da pčele budu u punom radnom raspoloženju bez rojevnog stanja jer tada pčele samo leže a radno raspoloženje staje. Moramo dobro znati i kakve su nam matice, kako bi znali koje se po hitnom postupku nakon glavne paše mijenjaju sa mladim i sposobnim za daljnje paše koje slijede.Ako su neke zajednice povukle matičnjake bez obzira na sve mjere koje smo poduzeli moramo i dalje raditi na prekidu rojevnog stanja onako kao je već unaprijed opisano, ako to i tako ne napravimo zajednica će se izrojiti i od takve zajednice te godine nama ništa. Posebnu pažnju moramo obratiti na poklopljeno leglo, kako nam se nebi negdje zavukla američka gnjiloća.Znamo da je na kontinentu glavna paša bagrem, a na jugu i otocima to bude kadulja, u koliko nas vrijeme posluži budu sretne naše pčele i mi pčelari.Ako smo sve napravili na vrijeme, dali dovoljno prostora matici, zaposlili mlade pčele u ovom mjesecu nabi trebalo doći do rojenja, a pošto nije sve 100% u prirodi tako je uvjek moguće da nas po koja zajednica iznenadi i opet se izroji i to je naš pčelarski život.