VAPNENASTO LEGLO DA LI GA MOŽEMO SUZBITI

Nema komentara » Datum objave: 29.12.2017 u 15:35 - postavio
Kategorija: Uncategorized

VAPNENASTO LEGLO I NJEGOVO SUZBIJANJE

 

Unovije vrijeme sve se više pčelari žale da imaju velikih problema sa pojavom vapnenastog legla. (a bilo ga je i prijepa se pritajilo i sada opet krenulo).Pokušavaju svakakvim pripravcima to riješiti ,ali nikako ne uspijevaju pa ću i ovaj puta pokušati nekima pomoći da se na vrlo jednostavan način riješe ovog neugodnog oboljenja pčelinjeg legla. Ali da i podsjetimo na koji način se vapnenasto leglo širi, koji su najčešći uzroci i naravno što treba poduzeti da do zareze uopće i ne dođe, a ako i dođe kako brzo suzbiti daljnje širenje i pokušati upozoriti pčelare gdje najčešće griješe da im se pojavi vapnenasto leglo, ali najprije moramo znati što je uzročnik te bolesti.Također moramo jednom i zauvjek zapamtiti da se ne treba liječiti posljedica već uzrok. Vapnenasto leglo je zarazno gljivično oboljenje pčelinjeg legla kojemu je uzročnik plijesan(gljvica) iz roda Asocsphera apis,a zbog učestalosti na pčelinjacima zadaje dosta glavobolje pčelarima.Iako pčelinja zajednica koja je napadnuta tom bolešču rijetko kada propadne,jer vapneno leglo izaziva jako velike gubitke legla, zajednice jako oslabe,a kroz duže vrijeme (ako se ne reagira)ostanu bez mladih pčela radilica, znači moramo odmah reagirati čim primjetima takvu pojavu da krenemo u suzbijanje na vrijeme.Ova neugodna bolest se otkriva vrlo lako, jer iskusni će pčelar već pregledom plodišnih okvira primjetiti zarazu u samim početcima.Pažljivim pregledom u pojedinim čelijama saća među poklpljenim leglom vidjet će bijelkaste uginule ličinke koje su nalik grudicama vapna. Kada je zaraza već uzela maha, na poletarkama i na zemlji ispod leta čemo vidjeti veći broj mumificiranih ličinki koje su otvrdnule i pčele ih izbacuju iz košnice.Spore uzročnika ovog oboljenja prisutne su gotovo u svim košnicama, a da bi se bolest razmahala potrebni su i nužni uvjeti razvoja,a to su: slabi pašni uvjeti i još slabija ishrana legla, pojava velike vlage, slabo grijanje legla u vrijeme kišovitog i hladnog vremena, premali broj pčela u zajednici,a neki govore da vapnenenastom  leglu pogoduje i pretjerana upotreba jakih akaricida u borbi protiv varooe.Mnogi preporučuju zamjenu matice što je potpuno pogrešno (objasnit ću zašto).Iz svega ovoga proizlazi da će u slabim i gladnim zajednicama bolest uzeti više maha sa velikim i nesagledivim posljedicama, ali zato će najmanje biti ugožene jake zajednice sa dovoljnim zalihama hrane i mladim maticama.U današnje vijeme vapnenasto se leglo može suzbiti uzgojnim mjerama i velikom savješću samoga pčelara.Nikakvi pripravci neće pomoći ako se ne reagira na vrijeme čim se bolest primjeti. Moram naglasiti da mnogi pčelari ne razlikuju vapnenasto od kamenog legla iako je na prvi pogled slično ali nije isto jer su uzročnici različiti, a jedina zoonoza kameno leglo je kojom se čak može zaraziti i sam čovjek.

ŠIRENJE I RAZVOJ VAPNENASTOG LEGLA

Uzročnici vapnenastog legla ulaze u zdravu pčelinju zajednicu na različite načine. Primarni su izvori zaraze propale pčelinje ličinke na čijoj su se površini razvile spore uzročnika bolesti. Njih pčele izbacuju iz košnice i tom prilikom spore mogu ostati na saču i djelovima košnice i okvirima.Isto tako i vjetar raznosi u okolici pčelinjaka  i na taj način dolazi do zaraze i ostalih zajednica. Najčešći izvori budu pelud,nektar pa i voda. Od košnice do košnice spore prenosi sam pčelar i to priborom, prihranom zaraženim medom i peludom (ako je dodana u pogače)razrojavanjem, prenošenjem okvira iz jedne u drugu košnicu itd.isto tako veliki uzročnik vapnenastog legla mogu biti sredstva protiv varooe ako se upotrebljavaju u prevelikim količinama bez reda i poretka ili napamet i nepoštivanja i nepridržavanja uputstava za uporabu od proizvođača istoga. Isto tako veliki uzročnik vapnenastog legla su i oni pripravci protiv varooe kojima se pčele polijevaju,jer i tu je problem jer se u košnicu unosi velika količina vlage. Jedan od proizvođaća takvog pripravka i sam je priznao da je, kako on to kaže nuspojava je vapnenasto leglo. Da pukneš od gluposti.

SUZBIJANJE VAPNENASTOGA LEGLA

Mnogi pčelari neznaju na vrijeme prepoznati vapnenasto leglo,zato vrlo često ono uzme prevelikog maha da se uopće i ne isplati spašavati zaražene pčelinje zajednice. Ne tako davno na tržištu su bila dva sredstva za suzbijanje vapnenastog legla na bazi klora i to u granulama(Yuckoluck-A i Ascodicin),međutim to nije davalo nekog rezultata. Naravno da nije, jer se pčelari nisu pridržavali uputa pa su predozirali i istjerali pčele iz košnica.Pa su bili dozvoljeni antimikotici (Nistatyn u prahu i Micostatyn u tekućem obliku)ali dok je sredstvo bilo prisutno bilo je dobro, a nakon toga opet se je zaraza vračala u još većem i težem obliku. Što nam je ostalo? Možemo si pomoći jedino uzgojnim mjerama i savjesnim i pedantnim radom. Mnogo puta sam pitao pčelare dali su napravili dezifekciju svojih pčelinjaka, bilo to kontejneri , ili stacionarni paviljoni ili pčelinjaci na otvorenom i dali dezinficiraju svoj alat i pribor poslije svakog rada na pčelinjaku. Velika večina me je upitala , a čime i koliko puta?, a komentari bi bili pa što to treba. Ako si želimo pomoći morama napraviti dezinfekciju pčelinjaka barem 4-5 puta godišnje i to 10%-otnom otopinom izosana (Dezisan).

Kako se to radi i kada?

  1. Napravi se otopina i špricom za špricanje voća i šprica se predvečer, najmanje jedan metar ispred pčelinjaka, ispod košnica i isto tako iza košnica. Isto tako u kontejnerima hodnik treba obrisati onim tzv.đogerom i naravno sve pošpricati ispred i ispod kontejnera. Zašto navečer ? zato jer ovaj preparat je zapravo klor i on se jako brzo raspada i ima intenzivan miris zato je to najbolje napraviti predvečer da to napravi svoj posao kako treba.Isto tako treba i dlijeta i sva metalna pomagala dezinficirati poslije svake upotrebe na pčelinjaku (pa zar je to toliko teško?)Pa higijena je oduvijek bila više od pola zdravlja.
  2. Kada se primjeti zaraza vapnenastim leglom, tog trenutka takvu zajednicu trebamo svesti na jedno plodište i intenzivno prihranjivati šečernim sirupom uz dodatak askorbinske kiseline (1gr / 1l sirupa, prihranjujemo bez obzira dali ima ili nema paše u prirodi.(jer od njih te sezone neće biti nikakve koristi već budimo sretni ako se riješimo vapnenastog legla,da trud nebi bio uzaludan). Takve zajednice bi bilo najbolje maknuti sa pčelinjaka i odvesti ih na neko drugo mjesto u tzv. karantenu. Sve preostalo saće teba pretopiti, nastavke ili košnice i podnice dobro opaliti brenerom i opet pošpricati ovom otopinom kako bi bili sigurni da smo se riješili spora vapnenastog legla. Ako je pčelinja zajednica već jako oslabila to jednostavno nema nikakvog smisla spašavati već ju treba ugušiti, te pčele i one vapnenaste mumije dobro zakopat,a mjesto opet pošpricati ovom otopinom. Okvire sa saćem pretopiti,a kompletnu košnicu dobro opaliti plamenom i opet pošpricati tako, kada se osuši da stijenke budu bijele od kapljica ove otopine.
  3. Neki preporučuju zamjenu matice, što je totalno pogrešno i nema ni smisla ni logike,Zašto?Evo jednostavnog odgovora.Ako je zajednica već zaražena sporama vapnenastoga legla, a pčele ne uspijevaju sve to očistiti bez obzira na kvalitetu te matice.I sada dodamo mladu maticu koja će zalijegati još više nego njezina predhodnica, što će se dogoditi? Imat čemo još više vapnenastog legla jer spore su ostale u košnici nisu otišle sa onom starom maticom. Znaći da treba napraviti sve ono što sam već prije naveo,a zamjena matice dolazi tek onda kada više nema znakova zaraze i to ako bude potrebno. Zapravo, moramo se oko takvih oboljelih zajednica vapnenastim leglom jako angažirati, kako sam naveo, svesti ih na jedno plodište i prihranom i ostalim radnjama tu zajednicu dovesti gotovo do rojevnog stanja,a ako to uspijemo napravili smo veliki posao. Ako se budemo ovako ponašali, da nebudemo formirali nukleuse sa dva okvira legla i šakom pčela i to u vrijeme kada može jako zahaditi ili kada nema paše u prirodi,a pčelar ne želi intervenirati prihranom,sigurno nećemo imati većih problema. Što nam sve ovo rečeno govori? Da na pčelinjaku moramo uvijek držati jake zajednice,ne pretjerano uznemiravati pčelinje zajednice u zimskom periodu i nastojati da u košnici ne bude kondenzacije i velike vlage koja kasnije uzrokuje pljesnivost kako okvira tako i saća.Na kraju je ipak utvrđeno da je najveći i iskljućivi krivac za sva oboljenja pčelinje zajednice varooa destructor.