TREBAMO LI SE ZAMISLITI KAKAV NAM JE VOSAK ?

Nema komentara » Datum objave: 18.11.2012 u 12:26 - postavio
Kategorija: Uncategorized

KAKO POVEČATI PROIZVODNJU VOSKA ?

 

Već duže vrijeme razmišljam na koji način motivirati Hrvatske pčelare da povečaju proizvodnju voska. Kako puno komuniciram,a i susrečem se sa pčelarima velika večina kupuje satne osnove umjesto da mijenja vlastiti vosak sa vlastitog pčelinjaka, ali treba raditi ,a to je teško. I što se događa, nedostatak voska ,a kada se osnnova sklizne ili jednostavno nestane iz okvira  onda je kriv netko drugi . Hrvatska je zemlja u kojoj je pčelarstvo značajna grana poljoprivrede, ali je proizvodnja voska jako niska. Jedna pčelinja zajednica proizvede svega oko 300 gr pretopljenog voska. To se može objasniti ovako, a sve činjenice to govore da velika većina pčelara slabo mijenja staro i crno saće novim osnovama ili to čine nedovoljno, a mali je broj onih , koji prikupljaju zaperke, otpatke sa podnica nakon zimovanja(a to su medni poklopci, čisti vosak)to sve jednostavno propada. To su velike pričuve, koje bi trebalo potpuno iskoristiti, a ne bacati. Kada imamo u vidu da svake godine mijenjanjem samo 3-4  plodišna  okvira i 2-3 medišna okvira pčele dodaju 200-300 gr. novog voska, izgrađujući novo saće , i da se od okvira građevnjaka ( tko ih koristi) dobije 0,5 – 1 kg voska, slobodno možemo zaključiti da se od jedne jake pčelinje zajednice, kada je paša dobra, možemo dobiti 1- 1,3 kg voska, a u nekim slučajevima i više. Zbog toga u širokoj pčelarskoj praksi treba redovito primjenjivati redovitu zamjenu saća, ne da bi se zadovoljile potrebe pčelarstva već bi bilo voska i za izvoz( ne bi morali uvoziti tko zna što a najmanje vosak). Usporedo s tim trebamo sakupljati sve voštane otpatke prilikom pregleda pčelinjih zajednica i čišćenja podnica košnica, zaperci po okvirima, poklopci ćelija prilikom otklapanja saća kod vrcanja meda itd.

 

KAKO KORISTITI LUČENJE VOSKA KOD PČELA?

 

Usporedno sa razvojem pčelinje zajednice u proljeće i ljeto u njima se povećava broj mladih pčela koje su zauzete hranjenjem, odgojem legla i preradom nektara u med. Izvršavajući sve te zadatke mlade pčele pojačano se hrane nektarom i peludi, što utječe na razvoj njihovih voštanih žlijezda i one počinju izlučivati vosak, kojim grade saće ne samo u plodištu već svugdje gdje za to ima mjesta. Ukoliko je broj pčela i legla veći, vrijeme toplije, a dotok nektara i peludi u košnicu je redovit i stalan, u toliko pčele luče više voska. I obrnuto, kada su zajednice slabe, paša loša i vremenske prilike nepovoljne, medenje i proizvodnja voska bude slabo ili ga uopće neće biti. Kada su uvjeti povoljni, gradnja saća ne smanjuje količinu unosa već može povećati unos nektara, jer su pčele zaposlenije i vrlo često to sprječava pčelinju zajednicu da uđe u rojevni nagon. Kada imamo sve ovo u vidu, moramo koristiti sposobnost pčela da luče vosak kako za gradnju novog saća tako i za proizvodnju voska(sa okvirom građevnjakom ako ga već netko koristi). Još uvijek kod mnogih pčelara postoji uvjerenje da proizvodna voska ide na račun prinosa meda. Međutim, zaboravlja se da žlijezde mladih pčela luče vosak, bez obzira na to da li grade saće ili ne. Ako im se omogući prostor za gradnju saća, one će izlučeni vosak ugraditi u saće, a ako im to ne omogućimo taj će vosak propasti. Ako pčele nemaju izgrađenog saća (kod rojeva,kada se dodaju samo osnove na izvlačenje), onda će i dio starijih pčela letačica, koje bi trebale donositi nektar , biti preorijentirane na gradnju saća.Za vrijeme intenzivnog unosa nektara u košnicu ili prihranjivanja izlučeni vosak treba iskoristiti za gradnju novog saća, radi zamjene starog,a isto tako i za stvaranje pričuvnog. Pčelinje zajednice moraju imati saće za uzgoj legla i spremanje meda i peludi, ali i prostor za gradnju novog saća. O tom prostoru treba brinuti pčelar, inače bude propustio da mu pčele proizvedu toliko dragocjeni vosak. Proizvodnju voska možemo povećati na dva načina i to: prvi je stavljanjem okvira građevnjaka, a drugi je način razmicanje okvira u medištu ili još bolje izvaditi jedan okvir . Ako okvir građevnjak koristimo samo u proizvodnji voska, onda je dobro staviti dva takva okvira sa svake strane pored legla. Ako se radi o Farrarovim nastavcima onda se u nastavak stavljaju po dva okvira građevnjaka ako u oba ima legla. Ako se radi o LR košnici ili nekoj drugoj čiji su okviri viši , bolje je da se takovi okviri pregrade okomito letvicom po polovici,kako bi pčele mogle na više mjesta graditi. Iz takovih okvira je potrebno češće, svakih 3-5 dana, a sve zavisi od jakosti zajednice i intenziteta paše, izrezivat izgrađeno saće. U ovakvim slučajevima građevnjake treba davati naizmjenično ,kako bi uvijek bilo mjesta za gradnju jer ako se daju okviri daju istovremeno na gradnju, ponekad se dogodi da jedan bude zaležen , a drugi napunjen medom, a može se dogoditi i da pčele jako brz izgrade građevnjak čime se gubi prostor za gradnju , a time i vosak. Korištenjem okvira građevnjaka isključivo za proizvodnju voska, zahtjeva česti odlazak na pčelinjak radi izrezivanja saća, čime se stvaraju dodatni troškovi, a gubi se i dragocjeno vrijeme. Pčelar je u to vrijeme jako zauzet raznim poslovima oko pčela, a često otvaranje košnice ometa pčele u radu, čime se smanjuje prinos meda. Zato je za povećanje proizvodnje voska bolje koristiti metodu razmicanja medišnih okvira (u medište staviti samo devet okvira), kada pčele stalno imaju dovoljno  prostora za gradnju , sve dok imaju prostora za spremanje meda, jer vosak koriste za produbljivanje ćelija saća. Ako ponestane prostora za spremanje meda, prestat će unos nektara, pa time i izlučivanje voska i gradnja saća. Na ovakav način proizvodnja voska može se povećati za dva –tri puta, pod uvjetom da ima paše. Koliko će pčele lučiti vosak, koliko će izgraditi saća, ovisi od tri čimbenika: prvo, od intenziteta paše, unosa nektara i peludi; drugo, od potrebe za saćem, slobodnog prostora, i treće, od broja mladih pčela u pčelinjoj zajednici. Prema mnogim istraživanjima koja su rađena, lučenje voska direktno je uvezi sa količinom hrane koja se unosi u košnicu. Ispitivanja su pokazala da samo unos nektara i peludi nije dovoljno da bi pčele gradile saće. Pčelama je za gradnju saća potreban prostor, koji mora biti u neposrednoj blizini legla, jer vosak luče mlade pčele koje njeguju i hrane leglo. Kod razmaknutih okvira u medištu, zbog  nadogradnje stanica za vrijeme jake paše, pčele se tijekom noći love u takozvane zavjese i na taj način jedna drugoj dodaje listiće voska do mjesta na kojem grade. Također je poznato da pčele najviše luče vosak kada odgajaju leglo. To ne znači da prestaje lučenje voska ako nema odgajanja legla. Za to imamo najbolji dokaz gradnju saća kada stresemo roj sa mladom ne sparenom maticom. Taj roj gradi saće iako matica nije sparena i ne polaže jaja, tj. nema leglo. Samo pojačani unos može utjecati na povećano lučenje voska, a da se leglo ne povećava. Mnoga ispitivanja su pokazala da lučenje voska i gradnja saća ima pozitivan utjecaj na rad i razvoj pčelinje zajednice. Pčelinje zajednice koje grade saće budu uvijek puno aktivnije u donošenju nektara i peludi , bolje se razvijaju , a i puno manje se roje.

Vosak se zbog nedovoljne proizvodnje , koja je daleko ispod potreba, često krivotvori dodavanjem svakakvih jeftinih proizvoda, kao što su parafin ili nekakav tehnički vosak(granule). Specifična težina voska iznosi od 0,965-0970 dok je parafina od 0,88-091, a tehničkog voska 0,9 pa i niža, tako da putem mjerenja specifične težine možemo utvrditi krivotvorinu. Tako ako napravimo smjesu od špirita i vode koja ima specifičnu težinu 0,95 pri temperaturi od 20 C, prirodni će vosak potonuti u toj smjesi, a krivotvoreni će plivati, čak i ako sadrži 10% mineralnog voska. Kvalitetu voska možemo odrediti organoleptički  i laboratorijski. Organoleptčki se određuje na osnovu mirisa, izgleda na prijelomu ili presjeka i krhkosti. Prirodni vosak ima miris meda ili meda i propolisa. Krivotvoreni vosak dobiva miris sličan tvarima koje su mu dodane. Kada se prirodni vosak ugrije i izlije ima ravnu ili vrlo malo udubljenje površine, a pri udarcu čekićem lako puca, ali ako u njemu ima parafina, površina mu je udubljena, a kod udarca čekićem ne puca. Prirodni vosak na prijelomu ima sitno- zrnatu strukturu, dok se u krivotvorenom jasno vide odvojeni kristali. Prirodni vosak ima rez bez sjaja (mat) , dok je kod krivotvorenog rez glatki i sjajan. Vosak kojem je dodan parafin ili stearin krhkiji je od prirodnog. Ako se komadić voska u kojemu ima parafina stisne, osjeća se masnoća , dok komadić prirodnog voska postane plastičan. Ako se komadić voska zagrize a da se ne lijepi za zube, znači da je čist, ako se zalijepi nije čist.

PRETAPANJE SAĆA POKLOPACA I VOŠTANIH ODPADAKA

Odavno je poznato da postoji puno vrsta topionika za vosak, a još i više načina pretapanja. Pčelari se snalaze na različite načine ali nije potrebno izmišljati nekakve metode već treba primijeniti i prilagoditi sve svojim potrebama. Svaki imalo ozbiljni pčelar morao bi imati topionik za vosak, a ne izmišljati nekakve kotlove , bili oni bakreni ili od nekog drugog materijala. Danas na tržištu postoje različiti parni kao i sunčani topionici, a i cijene su prihvatljive, ali i to nije dovoljno treba se prihvatiti posla i proizvoditi vosak, a ne kritizirati kako osnove nisu kvalitetne jer dio krivice snose za lošu osnovu i dio pčelara jer ne mijenjaju saće, a sve ostale voštane otpatke zanemaruju i bacaju. Gospodo pčelari pogledajmo si koji puta u oči. Nadam se da sam možda jednoj maloj manjini otvorio oči ili ih na neki način potaknuo na razmišljanje na koji način popraviti situaciju sa voskom u našem pčelarstvu. U Hrvatskoj na žalost ne postoji institucija koja bi mogla napraviti analizu voska pa da se vidi dali i naši prerađivaći mučkaju. Na priloženim slikama se jasno vidi što se je meni proljetos dogodilo, što sam dobio kad sam zamijenio vosak od mednih poklopaca, ali nažalost osnova sigurno nije bila napravljena od mojeg voska. Mislim kolege pčelari da se moramo zamisliti što nam se još može dogoditi .