Vraćajući se unatrag pedeset i više godina, u moje predškolske dane, promatrao sam susjeda Juru kako radi neke čudne stvari oko nekih slamnatih "kutija", iz kojih su izlazile neke "muhe", kojih smo se svi bojali jer su jako grizle kada im se približimo. Najviše mi je ostalo u sjećanju kako on rukama uzima kravlju balegu i njom premazuje te čudne kutije. Te kutije su stajale na zidu drvene kuće, na nekoj polici, a bile su natkrivene starim crijepovima. Na jesen su te "muhe" tjerali iz tih kutija, a kasnije sam saznao da su to košnice pletare, a "muhe" su bile rojevi pčela.
Na jedan štap su zavezali stare krpe, zapalili ih, stavili ispred košnica, te tako dimili pčele, koje su padale iz pletara. Naš Jura je rekao da "duši" pčele, kako bi mogao uzeti med sa saćem iz pletare. Nama djeci bi davao po komadić saća da žvaćemo, a ja sam se uvijek sjetio njegovih ruku zamazanih kravljom balegom. Na kraju je okus meda uvijek prevladao sliku premazivanja košnice, te sam med na kraju s užitkom pojeo. Te slike su mi još uvijek pred očima, ali sam sretan što jedemo med iz čistih košnica i ne "dušimo" pčele.
Jedne godine, dok sam radio oko kuće, spustio se roj pčela na živicu preko puta moje kuće. Zvao me susjed da pogledamo što napraviti sa tim rojem, mada obojica o tome nismo imali pojma. Ja sam se brzo snašao tako što sam otrčao kod susjede, koja je još imala košnice na zidu. Kada je "otišao" Jura, otišle su i pčele, jer se nitko drugi više nije time bavio. Posudio sam jednu pletaru, postavio je iznad roja i sjetio se tehnike pokojnog Jure. Stavio sam krpu na kolac, zapalio je i lagano dimio ispod pčela. Pčele su se počele povlačiti u pletaru, ali mome veselju je brzo došao kraj, jer su pčele počele izlaziti van. Tada sam primijenio susjedovu tehniku i lupao po staroj motiki čekićem. Time sam pčele uspio zaustaviti da ne odlete. Tada mi je susjeda rekla da pletaru iznutra natrljam nekim dračem koji se zove "vratić", a kojega je bilo u izobilju. Nakon toga postupka pčele sam uspio spremiti u pletaru.
Poslije toga počeo sam izrađivati nastavke i okvire i tako sam krenuo u pčelarstvo, iz ljubavi prema tim divnim stvorenjima koje zovu pčele. Kao i u svakom poslu bilo je tu puno uspona i padova, jer se zbog zaposlenosti, a i zdravstvenih problema, nisam uvijek uspio posvetiti pčelama koliko je trebalo. Sada se sve polako stabiliziralo te uživam u tom prekrasnom hobiju. Najviše sam bio razočaran nabavkom matica u trgovinama pčelarskom opremom ili kod nekih poznatih pčelara. Od kada se naš kolega, gospodin Križ Josip, počeo baviti uzgojem i selekcijom matica, matice nabavljam od njega. Kako ja ne selim pčele, primjećujem da postižu bolji unos meda, a i same pčele su mirne i krupnije.
Autor: Nikola Rustan
Ključne riječi: balega, košnica, matica, pčela, pčelarstvo, pletara, vratić