ZAR JE OPET IZGUBLJENA GLAVNA PAŠA ?
Svjedoci smo da nas je i ove godine poharao snijeg, mraz i
na taj način i prije cvatnje bagrema izvrcao glavnu pašu.Kako vodim evidenciju
o vremenskim prilikama i neprilikama, tako je ovo već treća godina da imamo
smrzavanje bagrema dali dijelomično ili potpuno na nekim mikro lokacijama ali
ne pamtim da je ovako poharalo veliki dio Hrvatske i ne samo bagrem već i voće
koje je procvalo. Možda je sreća u ovoj nesreći da nije krenula amorfa pa tu
možemo nešto očekivati (opet onaj pčelarski optimizam). Postavlja se pitanje
što dalje? Prvo i osnovno moramo raditi na spriječavanju rojenja koliko to bude
maguće.Koliko imam informacija , bili su veliki zimski gubitci , a pčele to
instinktivno znaju koliko im se je populacija u prirodi smanjila i naravno da
to moraju i žele nadoknaditi, a to je prirodnim razmnožavanjem , rojenjem. Ali
mislim da ćemo prije svega morati pristupiti poticajnom prihranjivanju jer ovo
su predugi periodi da pčele ne mogu van iz košnica, a da matice ne stanu sa polaganjem
jaja ,moramao intervenirati. Ako to ne napravimo imat ćemo manjak jedne do
dvije generacije pčela doći će do slabljenja zajednica, a tada nastupa već se
dobro zna, varooa.Oni koji misle da će kasnije podići snagu zajednica nekakvim
dodacima u prihrani dali sirupom ili pogačama grdno se varaju, pitanje je gdje
to pčele pronalaze u prirodi nekakve dodatke koje pčele nebi nikada uzele , pa zar ćemo i te naše plemenite kukce
informatizirati i mikročipirati kao pse. No krenimo dalje kako i na koji naćin
možemo umanjiti štetu jer kad izgubimo glavnu pašu izgubili smo sezonu,ali ako
nam vremenske prilike dozvole da barem izvučemo što se izvući dade. Nada umire
posljednja....! nikada nije bilo da priroda nije dala barem nešto , a zato svaki
odgovorni pčelar mora uložiti prije svega puno rada i znanja kako bi se šteta
ublažila. Ako budemo sjedili i sami nad sobom plakali i čekali da nam netko
pomogne , piši kući propalo je , zato uz rad i zdravu logiku treba prionuti
poslu.
PČELE NE SMIJU GLADOVATI
Pčelari koji budu neoprezni i nebudu reagirali na vrijeme
pčele mogu umrijeti od gladi,naravno u koliko ne krene neka druga paša.
Pretvaranjem livada i pašnjaka u oranice ili još gore u šikare te primjene
totalnih herbicida, te košnja livada prije cvatnje biljaka kao i mnoge druge
agro tehničke mjere. Sve ovo prouzročilo je manjak pčelinjih paša i sve se
rijeđe pronalazi kontinuitet između
pojedinih paša, koji je ne tako davno postojao, a danas uz ekstremne prirodne
promjene sasvim je prekinuto.Tako se između paša javljaju dugi bespašni periodi
te još i vremenske nepogode pčele jednostavno ne mogu sakupiti dovoljno nektara
i peludi za sebe i za daljnji razvoj legla.Ovakvi bespašni periodi su sve češći
tijekom aktivne sezone što jako opterečuje i same pčelare, jer se pčelinje
zajednice moraju poticajno prihranjivati kako bi ostale u punoj snazi i kako bi
uopće mogle biti produktivne, a nekada čak kako nebi zajednice propale od
gladi. Najveći broj pogrešaka u tehnologiji pčelarenja događa se upravo u ovo
vrijeme jer se nedovoljno shvaća opasnost od bespašnog razdoblja za očuvanje
produktivnosti pčelinje zajednice. Ovo šo se događa danas kada imamo nametnika varoou
destructor koja uzima svoj danak kada su pojedinci neoprezni ili ne educirani.
Neki pčelari očekuju kako će vrlo brzo krenuti paša i misle kako pčele ne mogu
uginuti od gladi. Međutim, ovakva mišljenja i radnje su totalne pogreške i
nerazumna razmišljanja. Pčele ne mogu i ne smiju tijekom aktivne sezone
gladovati,ma zapravo nesmiju gladovati nikada.
ZALIHE HRANE SU UVJEK NEOPHODNE
Najvažnije je da se niti u jednom trenutku ne dogodi da se
zalihe meda i peludi toliko potroše da pčelama prijeti glad. Zato, u koliko se
pričuve hrane slabe, a radi lošeg vremena pčele danima ne izlijeću i u prirodi
nema nektara radi kiše i hladnoće moramo pristupiti prihranjivanju, kako
poticajnom tako i radi nadopune zaliha kako bi zadržali zajednice i što boljoj
kondiciji. Kao poticajno prihranjivanje sada će doći do izražaja pogača,(a ne u
jesen kao nadopuna)a kao nadopunu zaliha naravno sirupom nikako omjerom 1:1 (ovaj
omjer je čaj od kamilice) jer to je pre rijetko, već u omjeru 1kg šečera i 0,6
l vode( u ovom omjeru su gubitci u preradi najmanji). U ovo doba treba biti
jako oprezan sa dodavanjem tekuće hrane jer možemo izazvati grabež zato je
najbolje dodavati pogače i ješ jedno upozorenje nikako ne prihranjivati medom,
ne samo radi grabeži već i radi prenošenja bolesti poput američke gnjiloće.
Nije važno dali je med sa vlastitig pčelinjaka, jer mi ne znamo gdje ove spore
spavaju i kada će se probuditi. Što nam još ovdje jako važno, da pčelama
omogučimo da rade i da matica ne stane sa zalijeganjem ,da ako i krene neka
tiha paša da nam zajednice budu u svakom trenutku spremne to i iskoristiti.Ako
i nebude viškova za vrcanje barem će si osigurati zalihe za dalje, a slabe i
gladne zajednice to sigurno neće biti sposobne.
KESTENOVA PAŠA!
Kada govorimo o paši kestena, uvijek se kaže da kesten daje
dosta nektara, a i obilno peludi. Za unos peludi uvijek bude ocjena odličan, a
za nektar dobar. Neki računaju da od ukupnog unosa kestena oko polovine otpada
na med , a druga polovina na pelud. U početku cvatnje, kesten odmah ne zamedi
najprije daje obilje peludi, a tek nakon 4-5 dana počinje davati i nektar.
Kesten daje najveće količine peludi, gotovo cijele okvire, a to bude i do 15
kg. Pa i onda kada se vremenski uvjeti medenja kestena ne poklope, jedno je
sigurno pčele će unjeti više nego na bilo kojoj drugoj paši. Kestenov pelud je
izuzetno dobar i zato ga pčele rado sakupljaju, a i razvoj zajednica je
izuzetan kao i uzgoj matica u vrijeme cvatnje kestena, a ne samo to i
proizvodnja matične mlijeći je izuzetno dobra. Zna se dogoditi da pčele , a
osobito u nekim krajevima, gdje je peludna paša bogata, jednostavno sve
zablokiraju sa peludi, tako da i matica nema privremeno gdje polagati jaja, a i
nektar. To se najčeće događa na paši kestena, ali vrlo rijetko na nekoj drugoj
peludnoj paši. Neki ne educirani pčelari
se ljute na takvu pojavu, a zapravo ne znaju da za vrlo kratko vrijeme neće
biti ni blokada niti tog peluda, jer će biti potrošen za razvoj i za zimsku
pčelu. Isto tako mogu se spremiti i cijeli okviri sa peludi ili postaviti
skidaće peludi.Naime treba iskoristiti ono što nam u datom trenutku nudi
priroda i same pčele. Pelud nije potreban samo pčelinjim zajednicama za razvoj,
nego se može upotrijebiti i za ljudsku upotrebu. Ovdje treba naglasiti da je i
dalje velika opasnost od rojenja. Moram naglasiti da je svake godine sve manje
kestena,što radi bolesti,ose šiškarice i masovne i ne kontrolirane sjeće
zdravih stoljetnih stabala. Pitanje je koliko je i kesten stradao od mraza jer
u vrijeme smrzavanja bagrema, kesten ima jako mlade i nježne mladice ,poput
oraha,pa je pitanje kolika je šteta.
TIHE PAŠE NA LIVADAMA ILI LIVADNE PAŠE
Livade se nalaze na različitim zemljištima, na različitim
nadmorskim visinama i u različitim klimatskim uvjetima. Na livadama postoje
razne vrste biljaka,čije je vrijeme cvatnje i madenja različito. Predpostavlja
se da u sastav pčelinjih paša prirodnih livada ima oko 80 i više medonosnih
biljaka, koje nemaju razmjeran udio u svojoj važnosti za pčele. Livadne paše ne
daju velike prinose i oni se kreću od 1-2 kg dnevno, a rijetko i do 4 kg dnevno. Paše na livadama budu dugotrajnije,
ali nemaju neki kontinuitet kao što to ima bagrem, kesten, lipa i ostale paše.
Prekidi u medenju mogu biti nekoliko dana, ali i duže zbog prekida medenja
jedne skupine biljaka i početka medenja drugih. Ako ima kiše ili podzemnih voda
nadohvat korjenu, ali bude paše i u otavama, koja nekada može biti i obilnija
od prve kosidbe. Zato treba razmišljati i o tome da u ljeti budu kiše u obliku
pljuskova, te da na maloj udaljenosti mogu biti velike razlike u količinama
oborina. Bilo je godina i krajeva kada se je na livadna paša davala i 40 kg
meda po košnici, ali i takvih godina kada je to bilo jedva 15 kg ili su se
pčelinje zajednice morale poticajno prihranjivati. Danas imamo sve manje livada
koje se kose,pašnjaka gotovo da i nema, a nema više niti stoke koja pase pa
prema tome sve su slabije i livadne paše. U izrazito povoljnim godinama,
bespašno razdoblje se ne javlja zbog jednog jedinog razloga. Ako bude velikih
kompleksa livada, košnja će trajati dosta dugo, pa kada se završi na pojedinim
površinama će se već ponovno razviti da će poćeti mediti, naravno uz povoljne
uvjete (temperatura i vlaga). U brdsko planinskim područjima radi visinskih
razlika livade počinju nešto kasnije, krajem lipnja,srpnju i kolovozu. Cvijetovi livadnih biljaka znatno su sitniji od cvjetova drveća
i grmova,pa se u njima nalazi dosta manje nektara i peludi. Zbog toga pčele
moraju posjetiti puno više cvjetova kako bi Napunile medeni mjehur sa nektarom
ili košarice sa peludi i tako pčele gube dosta vremena zato kažemo da su to
duge i tihe paše. Kod nas su najpoznatija mjesta za paše livade u Posavini,
Lonjsko polje, Lika i vrlo malo Gorski kotar (tu je poznatija paša jelovog
meduna kada se stvore povoljni uvjeti). Velika prednost livada je u tome što se
u tim područjima ne koriste nikakvi pesticidi za uništavanje kukaca i korova.
Ako budu prekidi na livadnoj paši dugotrajni, potrebno je pčele poticajno
prihranjivati ( upravo tada dolazi do izražaja šečerno medna pogača, a ne u
zimi) kako matice nebi prekidale polaganje jaja i kako bi zajednice ostale što
jaće, a već se polako matice pripremaju za polganje dugoživučih zimskih pčela
(polovina Srpnja). Osim toga slabljenje pčelinje zajednice u to doba imati će
velike posljedica za samo pripremanje pčelinjih zajednica u kolovozu za
uspješno prezimljavanje. Pošto su danas velike livadne površine zapuštene,
zarasle u korove, nema stoke, pa prema tome i sve je manje ili gotovo da nekih
livadnih paša više nema. Dobro se siječam, mjesta u Lonjskom polju gdje su bile
nepregledne površine pod metvicom, drijenkom vrbicom, a danas???? Da ne
spominjem Ličke livade koje su postale šikare. Žalosno zar ne????
I PITANJE IZ NASLOVA ŠTO NAKON IZGUBLJENE GLAVNE PAŠE?
Kakav pametan savjet dati, jer postoji jako puno mikrolokacija za koje će pojedini
savjet vrijediti ,a za drugi ne. Prema tome svaki pčelar dali stacionarni ili
seleći morat će donositi odluke kako postupati u određenim momentima,ali jedno
je zajedničko da pčele nesmiju biti gladne, da ih se na vrijeme očisti od
nametnika, varooe da držimo što jaće zajednice,ne štedeći kod prihrane tamo
gdje je to potrebno,a u ovom trenutku to je potrebno na svakom mjestu u
Hrvatskoj. Još jednom naglašavam ne smije se kasniti i čekati i misliti kako će
sutra zamediti ili gledajući pčele kako unose pelud tvrditi kako one imaju,a što kaže kontrolna
vaga, to je mjerilo.Nikada se nije dogodilo da priroda neda baš ništa tako će
vjerojatno biti i ovog puta, ali ne znamo kada i na kojoj mikrolokaciji, zato
moramo imati spremne pčelinje zajenice u svakom trenutku da to i iskoriste,
slabići i bolesne sigurno to neće uspjeti. Isto tako što se tiće raznih
dodataka prehrani pčela, mislim da to nema nikakvog smisla,a naročito što se u
zadnje vrijeme spominju svakakvi dodaci hrani za pčele ,neka svatko promisli
pet puta prije nego što nešto takvoga stavi u košnicu i hrani time svoje pčele.
Smatram da su naše pčele još uvijek sposobne same pronaći u prirodi točno ono
što im je u svakom trenutku potrebno, a mi to sigurno ne znamo i možemo
napraviti samo veliku štetu, jer u početku se može pokazati pozitivan efekt,a
kasnije......? Gdje ćemo tražiti krivca,
kada se dogodi nešto iznenada i gotovo ne objašnjivo, a zaboravili smo na sve
ono što smo davali u hranu bez kontrole, već samo usmenom predajom kako je to
dobro. Dali će opet uzrok biti velike klimatske promjene (koje su tu),CCD , a i
taj CCD je nečija utopija kako bi sakrio
svoj nerad i neznanje ili X faktor ili
ćemo si biti krivi sami nepromišljenim postupcima.Nikada nisam negirao
klimatske promjene, iako je u povijesti bilo ovakvih ekstrema ,ali ti ekstremi
nisu krivi za velike gubitke ili pomore, više puta krivce moramo tražiti među
nama ljudima. Svjestan sam da nas svakog dana bombardiraju sa raznim
proizvodima,pa tako i za pčele,ali ponavljam treba prije nego se što upotrijebi
pet puta dobro promisliti dali u tome svemu ima imalo čega logičnog jer pčela
je samo divlji i plemeniti kukac kojega mi uzgajamo , a na žalost teško ili
više nikako ne može opstati bez pomoći čovjeka. Svijesni smo da je i šečer nužno
zlo, ali samo čisti bez dodataka nekakvih vitamina, aspirina i ne znam više
čega u ovakvim uvjetima kemizacija je nepotrebna(mislim na razne dodatke u
prihranu) , ali šečerizacija je nužna.Ponavljam upotrijebimo samo čistu logiku.
Pčelar :
Josip Križ