Već početkom zime, a naročito proljetos sve je grmilo od prića o velikim gubicima pčela u regiji pa i šire. U početku se kao nije znao uzrok gubicima pa se je nagađalo. Mediji su također sve to jako dobro popratili pa čak bih rekao i pomalo senzacionalistički kako to i inaće rade. Zatim su krenule neke priće kako je prošlog ljeta bila nezapamćena suša, a to su činjenice. Onda se je netko našao i pustio spin kako je bio veliki nedostatak peludi, e ovo ne drži vodu. Nakon ovakvih puštenih prića svi su počeli to ponavljati kao papagaji. Međutim velika večina je zaboravila da je prvi tretman protiv varoe trebalo napraviti mjesec dana ranije nego prijašnjih godina. Tretmani su napravljeni prekasno i to sa izuzetno lošim i neprovjerenim sredstvima, kao što su oxsalne trake i oxsane krpe i to sa ogromnim količinama te opake kiseline. Upotrijebljeno je i do 70 puta više kiseline nego što se je prije upotrebljavalo npr. nakapavanjem u vrijeme mirovanja pčela i kada u zajednicama nema legla. Tragedija u svemu ovome je to što je večina pčelara dobivala uputstva za primjenu tih sredstava od usta do usta. Zašto nisu prvo to isprobali na malom broju košnica da vide kako će to djelovati? Stručnjaci peru ruke kao Poncije Pilat od svoje odgovornosti i govore o nekakvom CCD-u, X faktoru itd. Zapravo taj CCD ne postoji to je izmišljotina kako bi se prikrio nerad,nered i neznanje, pa i samo logično razmišljanje pčelara. Pokušavam analizirati stvarno stanje i detektirati stvarne činjenice i uzroke takvog pomora. Razmišljajući što i kada je krenulo po zlu i slušajući razne priće dobio sam jasnu sliku mnogih pogrešaka koju su učinili sami pčelari iako nije samo njihova krivnja. Slušao sam puno komentara na ovu temu učenih ljudi, ali njihovi komentari i viđenje ovog zastrašujućeg problema, moram reći da su me razočarali i zaprepastili. Neke izjave su me u najmanju ruku šokirale, a najviše one kada govore o nedostatku peludi u prirodi, zatim citiraju neke kvazi znanstvenike. Gospodo, što niste sami napravili dijagnostiku, a ne kao papagaji ponavljati ono što nije ni blizu istini. Ovo je bilo samo kratko prisjećanje što se je događalo, a dalje ćemo objasniti i reći kako je moguće u ovakvim uvjetima pčelariti bez nekih ozbiljnih gubitaka. Ima stara izreka gdje ima blaga ima i štete, ali zato svaki ozbiljan pčelar mora upotrijebiti sve moguće alate kako bi tu štetu sveo na najmanju moguću mjeru. Ne mogu se nikako složiti da su gubitci do 10 % normalni, po meni je to pretjerano složio bi se da je to negdje od 3-5% sve što bi bilo više je previše.
ŠTO TREBA RADITI KADA NASTUPI BEZPAŠNO RAZDOBLJE
Znamo da u današnjim vremenskim uvjetima, i iznenadnim vremenskim nepogodama imamo veliko vremensko razdoblje bez nektarne paše. Što nam je činiti kada se to dogodi? Kako bi zadržali i potaknuli matice da i dalje polažu jaja, moramo pristupiti poticajnom prihranjivanju. Na koji način ćemo to raditi, to je izbor i odluka svakog pčelara ponaosob. U takvim situacijama je najsigurnija pogača, jer je najmanja mogučnost izazivanja grabeži, ali danas postoje razni načini da se bez straha i prolijevanja sirupa to isto napravi sa šečernim sirupom. Ako nema unosa pet dana, tog trenutka je potrebna intervencija i znak da je to vrijeme kada i kako matice nebi stale sa zalijeganjem, već ćemo ih natjerati da nastave svoju zadaću. Ako radimo ovako sigurno neće nedostajati generacije mladih pčela i sigurno neće nedostajati peludi, jer čim matice polažu jaja pčele će sigurno pronaći pelud i unositi ga u košnicu. Ali niti to nije sve, pčele su sigurno unjele dobre količine peludi dok je bilo obilje u prirodi i čuvaju ga za ono vrijeme kada će biti manje dostupan u prirodi. Još jednom moram naglasiti, ne postoji manje ili više kvalitetan pelud i to je jedna velika izmišljotina, jer pčele ne unose ono što njima ne odgovara. Od kuda čovjeku pravo da odlučuje koji pelud je više ili manje kvalitetan, o tome odlučuju pčele same. Što je više poliflornog peluda to je bolja i raznovrsnija ishrana ličinki i mladih pčela. Kada nastupi sušno razdoblje uzrokovano ekstremnim temperaturama, niskom relativnom valagom zraka, tada pčelar mora reagirati, a ne čekati, jer ako čeka svaki dan je veliko zakašnjenje. Kada se zakasni poticajnim prihranjivanjem ili prihranom za nadopunu zaliha, a tu je mjesec srpanj kada matice počinju zalijegati zimske dugoživuće pčele tada imamo veliki nepovratni problem. Ako se krene sa bilo kakvom prihranom u rujnu tada matice više ne zaliježu zimske dugoživuće pčele, već ponovo zaliježu kratko živuće pčele i evo problem pred samu zimu. Postoje protivnici bilo kakvog prihranjivanja šečerom, u redu, a ja se pitam dali treba razmišljati da nešto nije dobro ili spašavati pčelinje zajednice. Svjestan sam da je šečer nužno zlo, a zašto onda dodaju šečerne pogače i k tome još razne dodatke koji su totalno neprirodni za pčele. Na primjer dodaju mlijeko u prahu, sojino brašno i tko zna koje dodatke s kojima se pčele u prorodi ne susreću. Sada je najnovije pomodarstvo pogače s peludom, a to je totalni promašaj, jer pčele taj pelud jednostavno ne uzimaju već ga izbace kao i sojino brašno. Što je još apsurdnije u te šečerne pogače stavljaju „timol“ ljudi gdje vam je pamet. Treba zapamtiti i to zauvjek, ne postoji nikakva zamjena za pelud, a oni koji to propagiraju i nude kao spas, oni to rade iz neznanja i radi vlastitog profita. Toliko o tim i takvim teorijama što se tiće poticajne prihrane i prihrane za nadopunu zimskih zaliha hrane, jer tu treba prevladati samo zdrava logika i zdrav razum. Moramo shvatiti da je pčela kukac i k tome plemeniti i da ne mora uvijek biti sve dobro za pčele što je dobro za sve sisavce i samog čovjeka.
KADA TREBA KRENUTI SA TRETMANOM PROTIV VAROE
Od same pojave varoe, pa i dan danas varoa ima velikog upliva na gospodarenje sa pčelama. Od pčelara zahtijeva potpuno novi pristup, k tomu i više znanja, još više vremena a s tim svim povećavaju se i troškovi. Želja svakog pčelara je da ima zdrave i u svakom trenutku primjereno jake pčelinje zajednice, koje će bit spremne proizvesti visoko kvalitetne pčelinje proizvode, bez ikakvih kemijskih ostataka, bolje reći ne opterećene ničim već potpuno čiste.
Od pojave varoe pčelar je sam višestruko odgovoran za svoje pčele i njihovo zdravstveno stanje. Bez pčelareve pomoći pčelinje zajednice bi brzo oslabile, a zatim i propale. Pčelar mora varou držati pod kontrolom tijekom cijele godine, ali ga još koji put iznenadi, tako da bilo kakva intervencija bude prekasna. Ako se pčelar imalo zaboravi, posljedice toga budu oslabljene zajednice ili u najgorem slučaju njihova propast. U bilo kojem slučaju i bilo što se od ovoga dogodilo za pčelara će biti žalost i gospodarska šteta. U ključnim trenucima pčelar mora biti spreman na intervenciju da li biotehničkim metodama ili nekim drugim dozvoljenim metodama mogao spriječiti preveliki razvoj varoe.
Svaki pčelar koji imalo drži do svojih pčela mora kontrolirati i samo prirodno opadanje varoe i to je jedan pokazatelj kada mora intervenirati. Ja neću sada nabrajati kako se što radi to je već opisano mnogo puta. Uspješnost uništavanja varoe je ovisna od osposobljenosti pčelara, koji mora pravilno upotrijebiti bilo koje sredstvo za uništavanje varoe, točno po uputama proizvođača. Tko tako radi taj ima uspjeha, a onaj koji to radi stihijski i na pamet, k tome još sa svim mogućim preparatima koji su mu dostupni, takvi niti imaju uspjeha već slabe ili nikakve pčelinje zajednice, a o pčelinjim proizvodima da i ne pričamo. Što nam to govori? Da svaki pčelar mora biti savjestan i odgovoran za svoje pčele i o njemu samome ovisi o uspješnosti tretmana. Uspješnost tretmana mjerimo ocjenjivanjem sredstava kojim smo tretirali, to znači da moramo znati koliko je varoa otpalo ali isto moramo znati koliko ih je još ostalo u pčelinjoj zajednici. Kada se pčelar ovako bude ponašao, tada neće biti većih iznenađenja.
Ponekad je gustoća pčelinjaka je prevelika. Ako pristup akciji tretiranja i njihova izvedba nije približno ista, posljedice mogu biti katastrofalne kao što su: grabež, reinvazija, domino efekt. Ovo se može dogoditi zbog samo jednog zaboravnog pčelara , koji je zaboravio na varou, a njegov pčelinjak je invadiran, a u istom trenutku invadiran je i susjedni pčelinjak ali i svi pčelinjaci u širem području događa se domino efekt. Kada završi glavna paša, znači da su medišta prazna pčelar može upotrijebiti različita sredstva za uništavanje varoe. Danas postoje različita sredstva za uništavanje varoe. Svako sredstvo koje pčelar upotrijebi ima svoje posebnosti, mane i efikasnost. Moja preporuka bi bila da se upotrijebi neko od kontaktnih sredstava, zbog jedino i jednog razloga, a to je veliki broj varoa koje se nalaze u poklopljenom leglu. Niti jedno isparavajuće sredstvo se ne može koristiti kao primarni tretman, (mravlja kiselina i timol) jer u to vrijeme su temperature previsoke i tu svaki uspjeh tretmana prestaje. Sa uspješnim tretmanom u ovom vremenu pčelar postavlja temelje za uspješan uzgoj zdravih zimskih pčela. Ako po završetku paše propustimo tretiranje varoe , posljedice mogu biti jako velike. Ne samo, da bude previše oštećenih zimskih pčela, moguće je da u kratkom vremenu više neće biti spasa za cijelu zajednicu pa i pčelinjak. Ako smo redovito i na vrijeme radili tretmane i to kontaktim sredstvima kada je u zajednici bilo leglo u većem opsegu, a to je polovina srpnja i druga polovina rujna. Na redu je još jedno tretiranje, a to je zimsko tretiranje kada u zajednici nema legla. Svaki pčelar koji će se pridržavati reda i odabrati jedno od efikasnih kontaktnih sredstava varou će uništiti 90- 95 % tako da će u zimskom tretmanu biti samo čišćenje, onih varoa koje u proljeće mogu zagorčati život ne samo nama već i našim pčelama. U ovom tekstu nisam spominjao imena preparata za tretiranje, to mora odlučiti svaki pčelar sam. Ali ipak ću se morati osvrnuti na neke preparate koji imaju nebulozna uputstav za primjenu. Na primjer Checke Mite i Bayvarol imaju uputstvo da ih se terba držati u košnici 42 dana. To je totalno krivo, ako znamo da je ciklus poklopljenog legla 12 dana i uzmimo još trutovsko leglo još 4 dana to je ukupno 16 dana, ako u tom periodu sredstvo ne odradi i neće više nikada. Drugo, po mojim istaživanjima Checke Mite uspješno radi 8-10 dana, a nakon toga pčele zatvore kontaktnu površinu propolisom i u tom trenutku je tvar na toj traci poddozirana. Sa Bayvarolom je još gore, on djeluje do 6-tog dana već 7 i 8 dana nema efekta, a to se događa i sa drvenim letvicama kao i onima od furnira. Što nam to govori? Govori nam to da kod Checke Mite moramo tretman ponoviti 10-ti dan, a kod svih ostalih preparata još dva puta svakih sedam dana. Reći će svi to je skupo, da skupo, a dali je skupa pčelinja zajednica kada propadne? Sva isparavajuća sredstva kao što su timol, mravlja kiselina i ostalo mogu se koristiti samo kao pomočna sredstva i to u ono vrijeme kada se nesmiju koristiti kontaktna sredstva radi unosa nektara. Na ta sredstva se ne možemo osloniti kao primarno tretiranje jer iza njih ostaje puno previše varoe u zajednici. Isto tako kada govorimo o oxsalnoj kiselini sa glicerinom isto može poslužiti kao pomočno sredstvo, ali ako se pretjera sa količinom kiseline također pčelinja zajednica propada, jednostavno bude spaljena. Tu također moram spomenutu neka uputstva gdje se govori da takav pripravak može biti u košnici i 6 mjeseci. Hajde se zamislite, da pčelinja zajednica bude 6 mjeseci pod terapijom, pa to ne može izdržati niti jedno živo biće na ovoj planeti. Dalje što se tiće sublimacije oxsalnom kiselinom to je još jedno veliko zlo, jer vi tada ne tretirate oxsalnom kiselinom već mravljom, jer se ona kod visoke temperature pretvara u mravlju kiselinu, vodu i ugljični monoksid. Kada se ohladi opet bude oxsalna koja se zalijepi po saću i u proljeće pčelinja zajednica se ne razvija. Zašto? Vrlo jednostavno, matica svojim zadkom unosi te sitne čestice oxsalne kiseline u stanice saća prilikom polaganja jaja. Kada jaje pukne i bude ličinka ona jednostavno bude spaljena od te kiseline. Da se malo podsjetimo Ph oxsalne je od 0,5-1, nema kiselije tvari na ovom svijetu. Govori se da se oxsalna kiselina nalazi u raznim biljkama i povrću, da u kojim količinama, u nekim sitnim mikrogamima, ali to nije ista kiselina koju nama prodaju, jer dehidrat oxsalne kiseline je napravljen sintetičkim putem. Prirodna kiselina i ona sintetčka imaju istu kemijsku formulu, ali ne dijeluju isto. Jednostavno pitanje dali je željezo u našem organizmu isto kao i ono za armaturnu mrežu ili sjekiru, naravno da nije. Moram se osvrnuti i na to za što se je oxsalna na veliko koristila, a to je tekstilna industrija, metalurgija i još u nekim industrijama za izbjeljivanje. Danas u Europi gotovo da i ne postoji tekstilna industrija kao niti metalurgija, ali ta se kiselina proizvodi i dalje i treba ju negdje prodati, lobiji rade svoje preko raznih reklama. A i mediji rade svoje, a najpovodljivija skupina ljudi su upravo pčelari. Znaći samo profit... Možda je sve ovo previše iskreno, da ali je ipak čista istina. Po mojem iskustvu i uvjerenju treba izbjegavati kiseline u najširem krugu, jer su ih lobiji proglasili kao ekološka sredstva, a takozvana ekološka proizvodnja ne postoji već je i to velika prevara i prodavanje magle. Citat: oxalna kiselina (franc. oxalique, prema grč. ὀξαλίς: kiseliš), etan-dikarboksilna kiselina, HOOC-COOH, najjednostavnija dikarboksilna kiselina, obično dihidrat u obliku bezbojnih hlapljivih kristala. Soli oksalne kiseline (oksalati) nalaze se u kiselici, rabarbari, špinatu, rajčici i dr. biljkama te u guanu. U većim količinama oxsalna kiselina i njezine soli djeluju otrovno na ljudski organizam. Proizvodi se dehidrogenacijom natrijeva formijata te oksidacijom propena ili ugljikohidrata, a rabi se u tekstilstvu, za bijeljenje kože, drva i slame, za čišćenje metala, kao reagens u kemijskoj analizi, a kiseli kalijev oksalat za uklanjanje mrlja od hrđe. Ova kiselina je 3000 puta kiselija od octene (sirčetne) kiseline, treba se zapitati što radi pčelama, a i ljudskom zdravlju ako smo samo malo nepažljivi. Sada će mnogi reći jako puno posla, da ali na ovaj način možemo pčelariti sa najminimalnijim gubicima. Opstanak zajednica ovisi o ova tri činbenika: Da pčelinja zajednica ima dovoljno zaliha hrne za zimovanje, da je na vrijeme očišćena od varoe i na kraju da imaju tijekom zimovanja potpuni mir. Po mojim dugogodišnjim iskustvima ovo su formule na koji način neće biti značajnih gubitaka, tvrdim možda i manje od 3-5%.