OPET SMO IZGUBILI GLAVNU PAŠU KAKO DALJE

Nema komentara » Datum objave: 23.04.2021 u 18:32 - postavio
Kategorija: Uncategorized

                                 ZAR JE OPET IZGUBLJENA GLAVNA PAŠA ?

Svjedoci smo da nas je i ove godine poharao snijeg, mraz i na taj način i prije cvatnje bagrema izvrcao glavnu pašu.Kako vodim evidenciju o vremenskim prilikama i neprilikama, tako je ovo već treća godina da imamo smrzavanje bagrema dali dijelomično ili potpuno na nekim mikro lokacijama ali ne pamtim da je ovako poharalo veliki dio Hrvatske i ne samo bagrem već i voće koje je procvalo. Možda je sreća u ovoj nesreći da nije krenula amorfa pa tu možemo nešto očekivati (opet onaj pčelarski optimizam). Postavlja se pitanje što dalje? Prvo i osnovno moramo raditi na spriječavanju rojenja koliko to bude maguće.Koliko imam informacija , bili su veliki zimski gubitci , a pčele to instinktivno znaju koliko im se je populacija u prirodi smanjila i naravno da to moraju i žele nadoknaditi, a to je prirodnim razmnožavanjem , rojenjem. Ali mislim da ćemo prije svega morati pristupiti poticajnom prihranjivanju jer ovo su predugi periodi da pčele ne mogu van iz košnica, a da matice ne stanu sa polaganjem jaja ,moramao intervenirati. Ako to ne napravimo imat ćemo manjak jedne do dvije generacije pčela doći će do slabljenja zajednica, a tada nastupa već se dobro zna, varooa.Oni koji misle da će kasnije podići snagu zajednica nekakvim dodacima u prihrani dali sirupom ili pogačama grdno se varaju, pitanje je gdje to pčele pronalaze u prirodi nekakve dodatke koje pčele nebi nikada  uzele , pa zar ćemo i te naše plemenite kukce informatizirati i mikročipirati kao pse. No krenimo dalje kako i na koji naćin možemo umanjiti štetu jer kad izgubimo glavnu pašu izgubili smo sezonu,ali ako nam vremenske prilike dozvole da barem izvučemo što se izvući dade. Nada umire posljednja....! nikada nije bilo da priroda nije dala barem nešto , a zato svaki odgovorni pčelar mora uložiti prije svega puno rada i znanja kako bi se šteta ublažila. Ako budemo sjedili i sami nad sobom plakali i čekali da nam netko pomogne , piši kući propalo je , zato uz rad i zdravu logiku treba prionuti poslu.

PČELE NE SMIJU GLADOVATI

Pčelari koji budu neoprezni i nebudu reagirali na vrijeme pčele mogu umrijeti od gladi,naravno u koliko ne krene neka druga paša. Pretvaranjem livada i pašnjaka u oranice ili još gore u šikare te primjene totalnih herbicida, te košnja livada prije cvatnje biljaka kao i mnoge druge agro tehničke mjere. Sve ovo prouzročilo je manjak pčelinjih paša i sve se rijeđe pronalazi kontinuitet  između pojedinih paša, koji je ne tako davno postojao, a danas uz ekstremne prirodne promjene sasvim je prekinuto.Tako se između paša javljaju dugi bespašni periodi te još i vremenske nepogode pčele jednostavno ne mogu sakupiti dovoljno nektara i peludi za sebe i za daljnji razvoj legla.Ovakvi bespašni periodi su sve češći tijekom aktivne sezone što jako opterečuje i same pčelare, jer se pčelinje zajednice moraju poticajno prihranjivati kako bi ostale u punoj snazi i kako bi uopće mogle biti produktivne, a nekada čak kako nebi zajednice propale od gladi. Najveći broj pogrešaka u tehnologiji pčelarenja događa se upravo u ovo vrijeme jer se nedovoljno shvaća opasnost od bespašnog razdoblja za očuvanje produktivnosti pčelinje zajednice. Ovo šo se događa danas kada imamo nametnika varoou destructor koja uzima svoj danak kada su pojedinci neoprezni ili ne educirani. Neki pčelari očekuju kako će vrlo brzo krenuti paša i misle kako pčele ne mogu uginuti od gladi. Međutim, ovakva mišljenja i radnje su totalne pogreške i nerazumna razmišljanja. Pčele ne mogu i ne smiju tijekom aktivne sezone gladovati,ma zapravo nesmiju gladovati nikada.

ZALIHE HRANE SU UVJEK NEOPHODNE

Najvažnije je da se niti u jednom trenutku ne dogodi da se zalihe meda i peludi toliko potroše da pčelama prijeti glad. Zato, u koliko se pričuve hrane slabe, a radi lošeg vremena pčele danima ne izlijeću i u prirodi nema nektara radi kiše i hladnoće moramo pristupiti prihranjivanju, kako poticajnom tako i radi nadopune zaliha kako bi zadržali zajednice i što boljoj kondiciji. Kao poticajno prihranjivanje sada će doći do izražaja pogača,(a ne u jesen kao nadopuna)a kao nadopunu zaliha naravno sirupom nikako omjerom 1:1 (ovaj omjer je čaj od kamilice) jer to je pre rijetko, već u omjeru 1kg šečera i 0,6 l vode( u ovom omjeru su gubitci u preradi najmanji). U ovo doba treba biti jako oprezan sa dodavanjem tekuće hrane jer možemo izazvati grabež zato je najbolje dodavati pogače i ješ jedno upozorenje nikako ne prihranjivati medom, ne samo radi grabeži već i radi prenošenja bolesti poput američke gnjiloće. Nije važno dali je med sa vlastitig pčelinjaka, jer mi ne znamo gdje ove spore spavaju i kada će se probuditi. Što nam još ovdje jako važno, da pčelama omogučimo da rade i da matica ne stane sa zalijeganjem ,da ako i krene neka tiha paša da nam zajednice budu u svakom trenutku spremne to i iskoristiti.Ako i nebude viškova za vrcanje barem će si osigurati zalihe za dalje, a slabe i gladne zajednice to sigurno neće biti sposobne.

KESTENOVA PAŠA!

Kada govorimo o paši kestena, uvijek se kaže da kesten daje dosta nektara, a i obilno peludi. Za unos peludi uvijek bude ocjena odličan, a za nektar dobar. Neki računaju da od ukupnog unosa kestena oko polovine otpada na med , a druga polovina na pelud. U početku cvatnje, kesten odmah ne zamedi najprije daje obilje peludi, a tek nakon 4-5 dana počinje davati i nektar. Kesten daje najveće količine peludi, gotovo cijele okvire, a to bude i do 15 kg. Pa i onda kada se vremenski uvjeti medenja kestena ne poklope, jedno je sigurno pčele će unjeti više nego na bilo kojoj drugoj paši. Kestenov pelud je izuzetno dobar i zato ga pčele rado sakupljaju, a i razvoj zajednica je izuzetan kao i uzgoj matica u vrijeme cvatnje kestena, a ne samo to i proizvodnja matične mlijeći je izuzetno dobra. Zna se dogoditi da pčele , a osobito u nekim krajevima, gdje je peludna paša bogata, jednostavno sve zablokiraju sa peludi, tako da i matica nema privremeno gdje polagati jaja, a i nektar. To se najčeće događa na paši kestena, ali vrlo rijetko na nekoj drugoj peludnoj paši. Neki ne educirani  pčelari se ljute na takvu pojavu, a zapravo ne znaju da za vrlo kratko vrijeme neće biti ni blokada niti tog peluda, jer će biti potrošen za razvoj i za zimsku pčelu. Isto tako mogu se spremiti i cijeli okviri sa peludi ili postaviti skidaće peludi.Naime treba iskoristiti ono što nam u datom trenutku nudi priroda i same pčele. Pelud nije potreban samo pčelinjim zajednicama za razvoj, nego se može upotrijebiti i za ljudsku upotrebu. Ovdje treba naglasiti da je i dalje velika opasnost od rojenja. Moram naglasiti da je svake godine sve manje kestena,što radi bolesti,ose šiškarice i masovne i ne kontrolirane sjeće zdravih stoljetnih stabala. Pitanje je koliko je i kesten stradao od mraza jer u vrijeme smrzavanja bagrema, kesten ima jako mlade i nježne mladice ,poput oraha,pa je pitanje kolika je šteta.

TIHE PAŠE NA LIVADAMA ILI LIVADNE PAŠE

Livade se nalaze na različitim zemljištima, na različitim nadmorskim visinama i u različitim klimatskim uvjetima. Na livadama postoje razne vrste biljaka,čije je vrijeme cvatnje i madenja različito. Predpostavlja se da u sastav pčelinjih paša prirodnih livada ima oko 80 i više medonosnih biljaka, koje nemaju razmjeran udio u svojoj važnosti za pčele. Livadne paše ne daju velike prinose i oni se kreću od 1-2 kg dnevno, a rijetko i do 4 kg  dnevno. Paše na livadama budu dugotrajnije, ali nemaju neki kontinuitet kao što to ima bagrem, kesten, lipa i ostale paše. Prekidi u medenju mogu biti nekoliko dana, ali i duže zbog prekida medenja jedne skupine biljaka i početka medenja drugih. Ako ima kiše ili podzemnih voda nadohvat korjenu, ali bude paše i u otavama, koja nekada može biti i obilnija od prve kosidbe. Zato treba razmišljati i o tome da u ljeti budu kiše u obliku pljuskova, te da na maloj udaljenosti mogu biti velike razlike u količinama oborina. Bilo je godina i krajeva kada se je na livadna paša davala i 40 kg meda po košnici, ali i takvih godina kada je to bilo jedva 15 kg ili su se pčelinje zajednice morale poticajno prihranjivati. Danas imamo sve manje livada koje se kose,pašnjaka gotovo da i nema, a nema više niti stoke koja pase pa prema tome sve su slabije i livadne paše. U izrazito povoljnim godinama, bespašno razdoblje se ne javlja zbog jednog jedinog razloga. Ako bude velikih kompleksa livada, košnja će trajati dosta dugo, pa kada se završi na pojedinim površinama će se već ponovno razviti da će poćeti mediti, naravno uz povoljne uvjete (temperatura i vlaga). U brdsko planinskim područjima radi visinskih razlika livade počinju nešto kasnije, krajem lipnja,srpnju i kolovozu. Cvijetovi livadnih biljaka znatno su sitniji od cvjetova drveća i grmova,pa se u njima nalazi dosta manje nektara i peludi. Zbog toga pčele moraju posjetiti puno više cvjetova kako bi Napunile medeni mjehur sa nektarom ili košarice sa peludi i tako pčele gube dosta vremena zato kažemo da su to duge i tihe paše. Kod nas su najpoznatija mjesta za paše livade u Posavini, Lonjsko polje, Lika i vrlo malo Gorski kotar (tu je poznatija paša jelovog meduna kada se stvore povoljni uvjeti). Velika prednost livada je u tome što se u tim područjima ne koriste nikakvi pesticidi za uništavanje kukaca i korova. Ako budu prekidi na livadnoj paši dugotrajni, potrebno je pčele poticajno prihranjivati ( upravo tada dolazi do izražaja šečerno medna pogača, a ne u zimi) kako matice nebi prekidale polaganje jaja i kako bi zajednice ostale što jaće, a već se polako matice pripremaju za polganje dugoživučih zimskih pčela (polovina Srpnja). Osim toga slabljenje pčelinje zajednice u to doba imati će velike posljedica za samo pripremanje pčelinjih zajednica u kolovozu za uspješno prezimljavanje. Pošto su danas velike livadne površine zapuštene, zarasle u korove, nema stoke, pa prema tome i sve je manje ili gotovo da nekih livadnih paša više nema. Dobro se siječam, mjesta u Lonjskom polju gdje su bile nepregledne površine pod metvicom, drijenkom vrbicom, a danas???? Da ne spominjem Ličke livade koje su postale šikare. Žalosno zar ne????

I PITANJE IZ NASLOVA ŠTO NAKON IZGUBLJENE GLAVNE PAŠE?

Kakav pametan savjet dati, jer postoji  jako puno mikrolokacija za koje će pojedini savjet vrijediti ,a za drugi ne. Prema tome svaki pčelar dali stacionarni ili seleći morat će donositi odluke kako postupati u određenim momentima,ali jedno je zajedničko da pčele nesmiju biti gladne, da ih se na vrijeme očisti od nametnika, varooe da držimo što jaće zajednice,ne štedeći kod prihrane tamo gdje je to potrebno,a u ovom trenutku to je potrebno na svakom mjestu u Hrvatskoj. Još jednom naglašavam ne smije se kasniti i čekati i misliti kako će sutra zamediti ili gledajući pčele kako unose pelud  tvrditi kako one imaju,a što kaže kontrolna vaga, to je mjerilo.Nikada se nije dogodilo da priroda neda baš ništa tako će vjerojatno biti i ovog puta, ali ne znamo kada i na kojoj mikrolokaciji, zato moramo imati spremne pčelinje zajenice u svakom trenutku da to i iskoriste, slabići i bolesne sigurno to neće uspjeti. Isto tako što se tiće raznih dodataka prehrani pčela, mislim da to nema nikakvog smisla,a naročito što se u zadnje vrijeme spominju svakakvi dodaci hrani za pčele ,neka svatko promisli pet puta prije nego što nešto takvoga stavi u košnicu i hrani time svoje pčele. Smatram da su naše pčele još uvijek sposobne same pronaći u prirodi točno ono što im je u svakom trenutku potrebno, a mi to sigurno ne znamo i možemo napraviti samo veliku štetu, jer u početku se može pokazati pozitivan efekt,a kasnije......?  Gdje ćemo tražiti krivca, kada se dogodi nešto iznenada i gotovo ne objašnjivo, a zaboravili smo na sve ono što smo davali u hranu bez kontrole, već samo usmenom predajom kako je to dobro. Dali će opet uzrok biti velike klimatske promjene (koje su tu),CCD , a i taj CCD je nečija utopija kako bi  sakrio svoj nerad i neznanje  ili X faktor ili ćemo si biti krivi sami nepromišljenim postupcima.Nikada nisam negirao klimatske promjene, iako je u povijesti bilo ovakvih ekstrema ,ali ti ekstremi nisu krivi za velike gubitke ili pomore, više puta krivce moramo tražiti među nama ljudima. Svjestan sam da nas svakog dana bombardiraju sa raznim proizvodima,pa tako i za pčele,ali ponavljam treba prije nego se što upotrijebi pet puta dobro promisliti dali u tome svemu ima imalo čega logičnog jer pčela je samo divlji i plemeniti kukac kojega mi uzgajamo , a na žalost teško ili više nikako ne može opstati bez pomoći čovjeka. Svijesni smo da je i šečer nužno zlo, ali samo čisti bez dodataka nekakvih vitamina, aspirina i ne znam više čega u ovakvim uvjetima kemizacija je nepotrebna(mislim na razne dodatke u prihranu) , ali šečerizacija je nužna.Ponavljam upotrijebimo samo čistu logiku.

                                                                                                                                     Pčelar :  Josip Križ