ZAŠTO ODABIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA

Nema komentara » Datum objave: 03.05.2020 u 18:38 - postavio
Kategorija: Uncategorized

                 

Kada pčelar pročita veliki broj literature najvjerojatnije si postavi pitanje: kakve ja to pčele uzgajam, a već tolike godine pčelarim? Odgovor se može dati u jednoj jedinoj rečenici, a on glasi: mi već duži niz godina uzgajamo niskoproduktivnu vrstu pčela, koja je zadržala samo boju nekada visokoproduktivne kranjske (sive) pčele, koju danas rijetko možemo vidjeti na pčelinjacima. Mi sigurno i dalje posjedujemo izvorne linije visokoproduktivnih pčela kranjske vrste, za što postoje i dokazi. Dokaz tome je sljedeći: s istim ili vrlo sličnim ukupnim mogućnostima kojima raspolaže naše pčelarstvo (mislim na regiju), uspoređujući ga s ostalim zemljama svijeta i šireg okruženja, samo svaka peta zajednica postiže petogodišnji svjetski prosjek. Iako za ovo postoje barem dva razloga, spomenut ćemo samo jedan na koji može utjecati svaki pčelar - uzgojem produktivnijih pčela.Razlog niske prosječne produktivnosti leži u velikim zimskim gubicima, slabom proljetnom razvoju i malom broju mladih pčela koje ulaze u zimu. Uzrok svemu ovome nisu samo zarazne bolesti pčela, američka gnjiloća, Nosema apis, Nosema ceranae, vapnenasto leglo, akutna paraliza pčela, a vektor svega je Varroa destructor. Do pojave ovih bolesti dolazi iz najmanje dva razloga. Najveći broj naših pčelara, u zaštiti pčela, uglavnom se oslanja na razna kemijska sredstva, vitamine, proteine i razne stimulatore koje često koriste u nekontroliranim količinama kao preventivna sredstva i ne samo to, već i sama prihrana šečerom nije u pravo vrijeme, nego se to radi stihijski i prekasno, a najnovije nebuloze što pčelari čine jesu nekakve ljekovite trave i razni macerati.Drugo, pčelarima nestaje snage kao i materijalnih sredstava da na propisan način, njima dobro poznat, rade uzgoj pčelinjih zajednica i da na vrijeme obave sve potrebne radove na pčelinjacima. U ovom tekstu nudim trajnija rješenja mnogih problema u stvaranju vrsta pčela koje će biti otpornije na zarazne bolesti, a samim time i puno produktivnije, dok se upotreba lijekova može smanjiti na minimum ako će se raditi na vrijeme . Na jednom od mojih predavanja o uzgoju i odabiranju matica i produktivnih pčelinjih zajednica, dugogodišnji pčelar mi je postavio pitanje - što mislim o rojevnim maticama i maticama iz prisilnih matičnjaka? Odgovor je glasio: ,,uzgoj rojevnih i prisilnih matica predstavlja najteži oblik anti-odabiranja." To je grubo, ali zato je nepobitna istina izrečena u jednoj rečenici. Međutim, u najmanje 90 % svih pčelinjih zajednica kojima raspolažu pčelari u RH i široj regiji nalaze se matice uzgojene putem prirodnog rojenja ili iz prisilnih matičnjaka. Upravo iz tih razloga onaj mali broj pčelinjih zajednica koji se uspije razviti, nije u stanju iskoristiti glavnu pašu jer njezinom pojavom dobivaju rojevni nagon, a na toj paši se i razvijaju,zašto? Upravo radi loših matica, prekasne nadopune zimnice, nedostatka peludi i izmučenosti zimskih pčela.Matice uzgojene tihom izmjenom bile bi najbolje kada bi sve bile porijeklom iz najproduktivnijih zajednica, ali to nije uvijek slučaj,a bude rijedak. Zato nam preostaje samo jedan način, a to je da putem odabiranja dođemo do matica visoke plodnosti, koje daju životno sposobno potomstvo. Od takvih se matica, putem presađivanja 8-10-satnih ličinki radi uzgoj odabranih matica pčela. Ove matice u proljeće razvijaju snažne zajednice koje imaju manji rojevni nagon, otpornije su na zarazne bolesti, a time i visokoproduktivne.Rješavanjem problema odabiranja kao i uzgoja matica posvetio sam trećinu života, koristeći se stranom i domaćom literaturom i vlastitim iskustvom uz rad s pčelama i velikim brojem izvedenih pokusa. Moja razmišljanja, veliki broj pokusa i mnoge moje pretpostavke i rješenja koja se nalaze u ovom tekstu, mogu korisno poslužiti ne samo pčelarima već i onima koji se bave proučavanjem pčela ili u cilju unaprjeđenja cjelokupnog pčelarstva i za one koji rade razne pokuse. Pčelarima i onima koji se tek imaju namjeru baviti ovim poslom moram reći da pčele ne donose samo med, pelud, propolis i matičnu mliječ, a time i materijalnu korist. Pčele uzgajivaču donose duševni i fizički mir, one pobuđuju tolerantnost koja rađa životno zadovoljstvo, a time i sreću i radost uzgajivaču i njegovoj obitelji. Svaka država, regija, grad i naselje mora zaštititi izvornu kvalitetu pčelinjih proizvoda, a prvenstvena odgovornost leži na samim pčelarima, veterinarskoj službi i svim ostalim nadležnim službama. Pomoć pčelarima i njihovim organizacijama treba pružiti u nadogradnji, osposobljavanju i animiranju mladih, ne samo edukativno, već pri kupovini pčelarske opreme. Ta vrsta pomoći nije prosipanje novaca već najveća kamata koja je uložena u mladog čovjeka. Treba imati na umu da uzgajivač pčela putem prodaje pčelinjih proizvoda prima za to svega jednu desetinu vrijednosti od takvog rada. Drugih devet desetina pčele i pčelari svojim radom ustupaju cijeloj društvenoj zajednici putem oprašivanja poljoprivrednih i drugih kultura.

 PREDNOST KONTROLIRANOG UZGOJA

Koje su to prednosti kontroliranog uzgoja? Znamo dobro da nam pčele obolijevaju od raznih bolesti, da su bolesti uvijek bile prisutne i uvijek će biti. Ali zato postoji odabiranje onih zajednica koje najmanje obolijevaju, npr. koje nikad nemaju odnosno ne obole od američke gnjiloće, nemaju vapnenasto leglo itd. to znači da su te i takve zajednice na neki način stekle prirodni imunitet. To nam govori, da uzgojem matica, a naročito i trutova od takvih zajednica možemo svesti razna oboljenja na najmanju moguću mjeru. Samo od takvih zajednica koje imaju izuzetan nagon čišćenja uzgajamo matice i od takvih zajednica proširujemo, odnosno formiramo nove zajednice.One pčelinje zajednice koje počinju stagnirati, jednostavno ih treba eliminirati sa pčelinjaka. Kada bi se većina pčelara ovako ponašala, bez obzira na broj pčelinjih zajednica i dali je hobista ili profesionalac siguran sam da bi imali puno manje problema i raznih bolesti. To je samo jedna mala crta, koje su prednosti kontroliranog uzgoja odnosno odabiranja , koju bi trebao provoditi svaki pčelar na svom pčelinjaku.Odabiranje se ne može napraviti u jednoj ili dvije sezone,već to traje i treba biti uporan, a što je najvažnije u svemu da svaki pčelar mora naučiti biologiju i fiziologiju pčela. Ako ne zna ništa o biologiji i fiziologiji pčela, ne može niti krenuti u pčelarstvo a , kamoli u odabiranje pčela i cijelih zajednica kao superorganizma.

       KAKO PRAKTIČNO RADITI ODABIRANJE PČELINJIH ZAJEDNICA?

Razvoj, djelatnost i produktivnost pčelinjih zajednica ovise od kompleksnog utjecaja cijele grupe čimbenika, kako vanjskih (pčelinja paša, klimatski uvjeti itd) tako i unutarnjih (količina i kvaliteta hrane, saća, kvaliteta matice da polaže jaja, temperatura, vlaga, bolesti i štetnici ,a što nitko ne govori a to je krivotvoreni vosak koji strašno loše djeluje na pčele i cjelokupnu zajednicu). Ali i kod najboljeg usklađenja tih  čimbenika stanje i produktivnost pčelinjih zajednica u velikoj mjeri ovise od nasljednih osobina matice, pčela i trutova. Pčelinje zajednice na jednom pčelinjaku, iako žive pod istim uvjetima uzgoja, razlikuju se po jačini, produktivnosti  kao  i biološkim osobinama. Jednako sa jakim i visokoproduktivnim zajednicama postoje i slabo produktivne zajednice čije su matice iste starosti, ali drugog porijekla. Neke su zajednice sklonije prirodnom rojenju, a druge su sklonije nekim bolestima itd. Sve te razlike uvjetovane su nasljednim osobinama matica i trutova, koja se prenose i na pčele. Zbog toga, kako bi se osigurale jake i visokoproduktivne zajednice,osim drugih briga i uvjeta na pčelinjaku, potrebno je raditi i na odabiranju. Najjednostavniji i najlakši način takvog rada za širu primjenu u okviru jednog pčelinjaka su stalna godišnja odabiranja (selekcija). Odabiranje se mora raditi na svim velikim pčelinjacima, ali isto tako i na onima kako to volimo reći hobi pčelinjacima i to u skladu sa klimatskim uvjetima i pašnim prilikama. Masovno odabiranje sastoji se u sljedećem:

  1. Tijekom cijele godine treba se brinuti o individualnom razvoju i produktivnosti pčelinjih zajednica, kako bi matice i pčele najbolje pokazale svoju kvalitetu. Treba osigurati dovoljno hrane, iskorištavati dopunsku pašu u cilju jačanja zajednica, na vrijeme proširiti plodište osnovama ili kvalitetnim izgrađenim saćem, prakticirati seleće pčelarenje, uzgajati matice i trutove u optimalnim uvjetima. Sve to doprinosi da još od najmlađeg uzrasta u organizmu matica, pčela i trutova nastanu neke modifikacije važnog biološkog značaja, koje ostavljaju trajne pozitivna posljedice na potomstvo. U nekim slučajevima mogu se pojaviti i jako dragocjene mutacije, koje se prenose na potomstvo (mutanti nisu uvijek vukodlaci ili vampiri).
  2. Ocjenjivanje kvalitete pojedinih zajednica. Ocjenjuje se jačina zajednice, kvalitea matice kako polaže jaja, prinosi meda, sklonost rojenju, intenzitet izlijetanja, otpornost na bolesti, mirnoću na saću prilikom pregleda zajednica,čistoću rase i porijeklo. Ocjena o jakosti zajednica i kvaliteti matica donosi se za vrijeme proljetnog pregleda, prije glavne paše i prilikom uzimljavanja zajednica. Sklonost ranom rojenju, to dobro znamo da je to jedna od negativnih osobina. O radu pčela letačica prosuđuje se kako iskoriste pašu na mjestu gdje se nalazi pčelinjak. Pčele pojedinih zajednica imaju jednu dobru osobinu da počinju izlijetati vrlo rano prije svih ostalih. Mirno ponašanje pčela prilikom pregleda i njihova mirnoća su pozitivne osobine, a sklonost čestom ubadanju, jakoj uznemirenosti, a pri tomu i bježanje sa saća, po zidovima košnice ili čak i izvan košnice, sve to se negativno odražava na rad pčelara kao i na samu produktivnost takve zajednice. O zdravstvenom stanju pčelinje zajednice prosuđujemo kakvo ima leglo, količina nepoklopljenog i poklopljenog, kao i koliko ima pčela koje pokrivaju i hrane to leglo. Ovo je od najvećeg  značaja, jer ako i malo budemo ne pažljivi i idemo u razmnožavanje zajednica, a one imaju neku bolest , zarazu u tom trenutku proširimo na cijeli pčelinjak i šire. Moramo ocijeniti i prinos meda, a isto tako i kako koja zajednica gradi saće, ništa se propušta slučaju. Kod ocjenjivanja jačine i produktivnosti pčelinjih zajednica treba obratiti pažnju na to da u nekoj zajednici nije došlo do nalijetanja pčela iz drugih zajednica. To se najčešće vidi, kada su košnice  nepravilno postavljene prema pravcu iz kojeg se pčele vračaju sa paše. Ocjena takovih slučajno pojačanih ili oslabljenih zajednica neće biti realne u odnosu na njihove nasljedne osobine i zato ne treba uzimati ocjenu u obzir prilikom selektiranja pčela. Mogu se koristiti samo one zajednice koje su uspjele očuvati svoju jakost, da daju veliku produktivnost iako im je uzeta neka količina pčela ili okvira sa leglom. Prilikom ocjenjivanja isključuju se zajednice čije su matice tijekom sezone zamijenjene maticama drugog  podrijetla, jer su u radu zajednice učestvovale i pčele prijašnjih matica. Kada se koriste pomoćne zajednice, pčelar treba točno ocijeniti koliko su nalijetanje ili količina legla pomoćne zajednice za vrijeme glavne paše doprinijeli većoj produktivnosti osnovne zajednice i tek onda ga uključiti u prvu ili drugu grupu. O otpornosti pčelinjih zajednica prema niskim temperaturama treba prosuđivati poslije zimovanja na osnovi potrošenog meda tijekom zime, a prema razlici između količine meda za vrijeme uzimljavanja i glavnog pregleda u proljeće, izračun se radi za cijelu zajednicu i prosječno za jedan među okvirni   prostor pčela. Ocjenjuje se  i uginuće pčela tijekom zime prema razlici između jačine zajednice u jesen i u proljeće kao i zdravstveno stanje.
  3. Klasifikacija i odabiranje zajednica radi se u proljeće, nakon prezimljavanja, na osnovu ocjene kvalitete pčelinjih zajednica i matica u protekloj sezoni.  Napravimo rang-listu pčelinjaka, a pčelinje zajednice svrstavamo u tri grupe:

U A. grupu upisujemo najproduktivnije zajednice(elitne ili rekordere u prinosima),koje imaju i druge dobre osobine. Te zajednice su bile i prijašnjih sezona jako produktivne i to sa istim maticama. Zajednice sa maticama, koje su u najbližem srodstvu sa elitnim maticama, tj. njihove bake,majke i sestre, trebale bi pokazati isto visoku produktivnost i druge pozitivne i negativne osobine. U koliko su precizno ocjenjene zajednice i elitne matice, u toliko je sigurnije da njihova kvaliteta nije rezultat slučajnih čimbenika, već posljedica njihovih nasljednih osobina. Radi toga treba očekivati da će te dobre osobine naslijediti njihovo potomstvo, tj matice kćeri  i trutovi. Obično tako odabranih zajednica u prvu elitnu grupu, na pčelinjaku ima oko 20%- 25% ukupnog broja zajednica na pčelinjaku. U sezoni se takvim zajednicama trebaju napraviti najbolji uvjeti za razvoj kako bi se iskoristile u selekciji pčela.

U B. grupu upisujemo zajednice sa prosječnom produktivnošću, bez nekih drugih osobina. Ovakvih zajednica ima na pčelinjaku najviše, a s njima se računaju i zajednice koje nisu rasno čiste, iako mogu biti i izuzetno produktivne. Te zajednice se ne koristi za odabiranje , već jedino produkciju, za formiranje novih zajednica ili nukleusa. Najjače od takvih zajednica možemo koristiti kao startere, kojima se daju ličinke iz prve grupe. Njihove matice se zamjene u sezoni maticama porijeklom iz prve grupe. 

U C. grupu upisujemo najslabije zajednice, one zaostaju u razvoju ili su bile slabo produktivne i to je znak da te zajednice imaju loše nasljedne osobine. Takve zajednice ne mogu iskoristiti glavnu pašu, ali mi ih ne uništavamo već im mijenjamo maticu i to maticom porijeklom iz prve grupe.

  • Odabrane zajednice iz  1. grupe koristimo prije svega kao matice majke, kao i trutovske zajednice ili odgajivačke zajednice. Ostale zajednice koristimo za formiranje nukleusa ili ih podijelimo na pola. Od svake zajednice ne treba formirati više od 1-2 zajednice, jer će pri većem broju biti izuzetno slabe, a bude potrebno i puno više vremena da on i ojačaju, a mogu se pogoršati i one dobre osobine koje su imale prije. Nasljedne osobine se prenose na potomstvo po liniji majke i po liniji oca. Pošto trutovi prenose nasljedne osobine djeda i bake, koje su složene u majci truta, ne smijemo uzgajati trutove iz zajednica od kojih uzimamo ličinke za buduće matice, ali ni u njima srodnim zajednicama. Prilikom razmnožavanja zajednica u srodstvu smanjuje se vitalnost pčela, plodnost matica i produktivnost cijele zajednice. Za uzgoj trutova na većim pčelinjacima treba imati najmanje 10-15 trutovskih(očinskih) zajednica. Ovo je u interesu svih pčelara u jednom području, a i oni bi morali raditi isto kao bi imali što jače i produktivnije zajednice. Masovan odabir treba raditi svake godine i to kao obaveznu mjeru, a u cilju poboljšanja kvalitete rasne čistoće i produktivnosti pčelinjih zajednica na svim pčelinjacima na jednom određenom području. Da bi se izbjeglo razmnožavanje pčelinjih zajednica u jednom dužem razdoblju koja su u bliskom srodstvu i da bi se osvježila krv,povremeno( svakih 4-5 godina) trebalo bi razmijeniti plemeniti materijal sa drugim nesrodnim, visokoproduktivnim, zdravim pčelinjakom, koji je udaljen najmanje 30-40 km. Mijenjaju se oplođene matice, a od njih se uzgajaju matice kćeri koje oplođuju nesrodni  trutovi na pčelinjaku. To se radi razmjenom matica sa uzgojnih stanica za uzgoj i oplodnju  matica. Takve se matice testiraju tijekom sezone u lokalnim uvjetima i uspoređuju sa maticama iz pčelinjaka i, ako se utvrdi da su kao i one ili čak i bolje od njih, tada počinjemo od njih uzimati ličinke za uzgoj matica kćeri. Ovo nije posao za jednu godinu ,već na duge staze sa puno odricanja, iskustva, znanja ,uspona i padova. Kad se budemo posvetili ovakvom radu sa punom odgovornošću i pažnjom  imat ćemo puno manje problema, bolesti i gubitaka. Ali prije svega moraju neki naučiti biologiju i fiziologiju pčela kako bi uopće mogli započeti bilo kakav rad sa pčelama.   Najveća je pogreška kada netko pomisli kako će napraviti dobar posao ako nabavi i promijeni sve matice na pčelinjaku,a da su te matice iz najboljeg uzgoja. Odabiranje iziskuje veliko znanje, upornost i jako puno rada i u svemu tome kada mislite da se je dogodilio nešto jako dobro odete dva koraka unatrag, ali ne smije se odustati ako želimo imati jake i produktivne zajednice. Zapravo mi morama još puno toga naučiti od pčela i shvatiti da je pčelinja zajednica jedna velika zagonetka i superorganizam. Kada ovo što sam napisao i objasnio u ovom tekstu , mnogi shvate onda će se možda nešto popraviti.